Kao da je najlakše razgovarati u postelji,

ležeći zajedno, okrenuti prošlosti,

poput simbola dvoje iskrenih ljudi.

.

Pa ipak, sve više vremena prolazi u šutnji.

Vjetar napolju nemiran i na mahove

tjera i skuplja oblake na nebu,

.

mračni se gradovi gomilaju na obzorju.

Ne mare za nas. Ništa ne otkriva

zašto je na toj jedinstvenoj udaljenosti od samoće

.

sve teže i teže naći

riječi istovremeno istinite i nježne

ili barem ne grube i lažljive.

.

* Prijevod: Zvonimir Golob

* Fotografija: Thurston Hopkins

Priredila Selma Sarajlić Kanazir