Aldo Kliman bio je pjesnik, književnik, bavio se novinarstvom, ali nije bio “čovjek stripa”.

No, nije mu dugo trebalo, upoznavajući se sa mnom i sa stripovima koje sam mu donosio, da prihvati – ispočetka “maglovitu” – ideju o izdavanju “neke knjige stripa”, makar tada knjiga stripova uopće nije bilo.

Domaćih stripova, to smo odmah usaglasili.

Naravno, to su morali “odobriti” i Izdavački savjet i vrhuška “Istarske naklade” (Ivica Gorički i ekipa).

Ideja sam imao na pretek, ali nekako se na kraju izbistrila ideja o predstavljanju najvažnijih hrvatskih autora u jednoj knjizi.

Tako je došlo do monografije “Hrvatski poslijeratni strip”!

Bilo je nekih “cakula” oko pridjeva u naslovu (podsjećam, to je 1983/84. godina) ali i Kliman i ja smo tu bili nepopustljivi – to je bio jedini logični naslov za tu monografiju.

Kliman se domislio i nove biblioteke “Neobične antologije”, tu se moja monografija prikladno uklopila.

Njezin se opseg na moju inicijativu stalno “povećavao”, da bi se na kraju zaustavio na 224 stranice.

Moj je prijedlog bio za veći format (23 × 32 cm), kako bi kvaliteta i veličina strip-tabli bila što bolja.

Tvrdi uvez se podrazumijevao, ali naklada od pet tisuća primjeraka je tada (kao i danas) mogla značiti i hara-kiri za izdavača.

“Istarska naklada” je tada imala dobre “trgovačke putnike”, koji su prateći tržište (na području Jugoslavije) pretpostavili da ima prostora za takvim izdanjem, makar u izdavačkoj produkciji cijele tadašnje države dotad takvog ili barem sličnog izdanja nije bilo.

Postojale su tek pojedinačne knjige stripova u tvrdom uvezu (Đorđe Lobačev, Ivica Bednjanec).

Prvi sam put u rukama friško otisnuti i uvezani primjerak “Hrvatskog poslijeratnog stripa” imao u listopadu 1984. u samoj (lokalnoj) tiskari “Otokar Keršovani”.

Vraćajući se iz Istre u Zagreb valjda sam je desetak puta prelistao!

U studenom mjesecu (dakle, upravo je prošlo ravno 40 godina) je monografija predstavljena na beogradskom sajmu knjiga i te godine bila je jedan od glavnih aduta “Istarske naklade”.

Izazvala je veliku pažnju, nije bilo knjižara koji su iz raznih dijelova zemlje došli na Sajam, a da nisu kupovali “Hrvatski poslijeratni strip” za svoje potrebe. Sjećam se, čak i iz Makedonije i Kosova.

Nedugo nakon Sajma, stigla je i na police zagrebačkih knjižara…

Nevjerojatno je, ali je istinito – u impresumu monografije nigdje nije spomenut Aldo Kliman, niti njegova funkcija!

I dan-danas ostala mi je misterija zašto je do toga došlo, makar moram priznati da se baš nisam interesirao za razloge. Morati ću to pitati slijedeći put kada vidim Alda Klimana.

Inače, te 1983. kada smo dogovorili monografiju “Hrvatski poslijeratni strip” Kliman je bio u 33 godini života, a moja malenkost u 21-oj.

Ugovor smo napravili puno kasnije, sve se radilo na 100 postotnom povjerenju.

Oblikovanje monografije bilo je djelo “Studia za vizuelne komunikacije” (iz Pule), odnosno Armanda Debeljuha i Alfia Klarića.

Na naslovnici knjige se pojavio lik Tupka iz istoimenog stripa, a zanimljivo je spomenuti kako je Nedeljko Dragić desetljećima bio uvjeren da je to bila “moja zasluga”.

Nije!

Za takvo rješenje se odlučio Armando Debeljuh.