I vrijeme nestane
Ne sretnemo se mjesecima, možda godinama,
možda cijela decenija prođe
Ali kad naletimo jedno na drugo
Vrijeme stane
daljina, nemir sve nestaje
Ne pitaš me kako sam,
ne tražim objašnjenja od tebe
Kažem ti, izgledaš kao da si
izašao iz francuskog filma
Ti se smiješ i kažeš:
“Zaboravio sam se obrijati.”
Naš razgovor nije početak,
nikad nije kraj
Uvijek je nastavak,
kao stari film koji nikada ne zavrsava.
Vadiš knjigu iz cekera,
Pričaš mi o njoj, o liku
Koji te razočarao,
o salati koju si napravio,
nakon što si detaljno gledao video
i još uvijek nisi siguran
treba li tegla stajati naopako ili ne
Nikad se ne osjećam malom
ispred tebe.
Svaki put rastem
Veća nego što sam bila prošli put
Godine se brišu,
slojevi nestaju
ostajemo samo mi
kao dva korijena vučike
što raste iz pukotina ceste
Kad odem, tvoj glas nosim u džepu
kaputa,
kao staru kartu koja više nigdje ne vodi
ali čuvam je
kao što čuvam sve ono što
ti nisam rekla
sve te neizgovorene riječi
biljezim noću
ne da bih ti ih rekla sljedeći
put kad se sretnemo
nego da se podsjetim
kako smo uvijek počinjali bez riječi
radio gornji grad 
