PONOVO SE RODITI

Ima tih ljubavi.
Nedosanjanih,
Koje je vrijeme predvidjelo
Načevši dimenziju njihova postojanja,
Ali im nije još dalo da budu.

Za njih vrijedi ponovo se roditi.
Na Zemlju sići kao na popravni ispit.
Proklizati na rolšuama između ljudi,
Kao nekad, po asfaltu stare ceste,
Između stabala gradskog parka.
Zakočiti malo, sjesti na klupu
I pustiti riječima da budu.

Plahe neka kaplju kao kišne kapi.
Jake, neka padaju kao zrelo kestenje
Na zemlju pokrivenu otpalim lišćem jeseni,
Koja je mogla roditi divne plodove
Samo da je bilo hrabrosti više, a i sreće.

Ponovo se roditi.
Doći opet na Zemlju,
Na popravni ispit, radi ljubavi.
To jedino ima smisla.