Konačno je završena dugo planirana opera “Tvrtko, kralj bosanski”, koju smo sa velikim nestrpljenjem iščekivali. Praizvedba ovog velikog muzičkog spektakla bit će u petak, 29. novembra 2024. godine, s početkom u 19:30 sati na sceni Narodnog kazališta Sarajevo. U naslovnoj roli kralja Tvrtka slušat ćemo Ivicu Šarića, solistu Sarajevske opere. Kompozitor je Ammar Jažić, režiju potpisuje Dražen Siriščević, a Sarajevskom filharmonijom će dirigirati maestro Josip Šego. Opera „Tvrtko, kralj bosanski“ rađena je prema romanu „Ljetopis o kralju Tvrtku“ pisca Jasmina Imamovića, za koju libreto potpisuje Muamer Kodrić. U predstavi učestvuju solisti i hor Opere Narodnog kazališta Sarajevo, Balet Narodnog pozorišta Sarajevo, Sarajevska filharmonija, te članovi KUD “Proleter”…

.

Do nas su onomad stigle prijatne vijesti da je i grad Herceg Novi podigao spomenik svom osnivaču odnosno kralju Tvrtku. Taj iznimno važan događaj nam je još u svježem sjećanju, kao da je bio jučer. U povodu otkrivanja spomenika ondašnji gradonačelnik Herceg Novog Dejan Mandić je pored ostalog rekao:

„Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću postavljen je na ovom mjestu simbolično, na ulazu u grad sa mora, na izlazu iz zaliva u svijet, na mjestu sa kojeg se hvata ili sa kojeg puca pogled u budućnost. Tvrtkova vizija je netragom nestala i pripala istoriji, ali onom dijelu istorije koji se nalazi i živi u nama, i samo nama, a ne svijetu oko nas. Želimo da ovaj spomenik bude i ostane sinonim sudbine našeg grada, osjećanja čovjeka da je uvijek kod kuće, među svojima, sinonim sigurne luke, pripadnosti i podrške, mjesta gdje svako uvijek može naći svoj dom. Spomenik osnivaču grada kralju Tvrtku I Kotromaniću postavljen je kao simbol prkosa i ljubavi, osvita i sumraka, susreta dirljive prošlosti i surove sadašnjosti, granici kraja i beskraja i dokaz da prave stvari nemaju alternativu. I čuvajmo ga u ime ponosa i odgovora na pitanje starog filozofa koliko malo dječijih snova ostvari odrastao čovjek“.

.

TURSKE VOJNE I OPSADE

.

Jedan dio južnoslovjenske historiografije zadojen je takozvanim „kosovskim mlijekom”, pisao je svojevremeno Miroslav Krleža.

U nastavku je jedan zaboravljeni zapis Miroslava Krleže o otomanskim osvajanjima Bosne:

„Spustivši zavjesu već u prvom trenutku drame, pjesnik kosovskog ciklusa pojednostavnio je našu historijsku problematiku na finalnu scenu pogibije jednog jedinog kneza i njegove vojske tako, te je od svega ostala tada uobičajena apologija vrhunaravnog smisla ove kneževske smrti kao pravoslavne žrtve nebeske. Sa Kosovom prava je drama, nažalost, tek počela, i kad bi se njen dublji smisao mogao izraziti demografski, onda bi ova zemlja, da je ostala pošteđena od katastrofalnih ratnih ciklusa turskog perioda (kraj našeg normalnog nataliteta) brojala danas najmanje око pedeset milijuna stanovnika. Gdje je takav danteovski inženjer smrti, koji bi za našu Enciklopediju umio da ocrta šezdesetipetogodišnju borbu za jajačku tvrdavu, na primjer? Kada je pala glava Stjepana Tomaševića u „glavnom stolnom gradu Jajcu”, poslije Kosova u historiji već četvrtoga „kralja Srbljem, Bosne, Primorja, Humsci zemlji, Dalmacii, Hrvatom, donjim krajem, zapadnim stranam, Usore, Soli, Podrinju”, onda je Eneja Silvije Piceolomini – Papa Pio II, prolio dvije-tri konvencionalne protokolarne suze nad grobom posljednjeg bogumilskog kralja, sretan što se riješio tog patarenskog obraćenika, koji je svojom smrću pitanje „bogumilske kuge” skinuo sa dnevnog reda.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 28. 11. 2024.