Te 1951. kada je “Rip Kirby” bio u petoj godišnjici izlaženja (u američkim novinama), a “Steve Canyon” u četvrtoj, kada je u Zagrebu počeo izlaziti omladinski list “Horizont” s Maurovićevim stripovima kao jednim od svojih redakcijskih aduta, a “Pionirska zastava” (urednik – Bjažić) kao svoje specijalno izdanje objavila prvu poslijeratnu strip svesku u Jugoslaviji “Snježana i sedam patuljaka”… započela je crtano-filmska avantura iz koje će do kraja desetljeća nastati ono što se kolokvijalno naziva “zagrebačka škola crtanog filma”.

Ta filmska avantura zapravo je “Duga film”, filmsko poduzeće osnovano radi proizvodnje crtanih (i lutka) filmova.

Odmah po osnivanju (spiritus movens je bio Fadil Hadžić), paralelno s završetkom realizacije “Velikog mitinga”, krenulo se u realizaciju četiri crtana filma, među kojima je bio i “Kićo” – radni naslov, koji će u konačnici glasiti “Kako se rodio Kićo”.

Dnevnik “Narodni list” je Kiću najavio kao “našu prvu filmsko satiričnu standard-figura, koja će se kasnije pojavljivati u seriji filmova”, te dodao kako je “glavni crtač filma Dušan Vukotić, slikar pozadine Boris Maričić, a muzičku pratnju je komponirao Vladimir Kraus”.

Na fotografiji, koju je sačuvala gdja Lila Andres Vukotić, a koja je prema sjećanjima njezina supruga nastala krajem 1951. (moguće i početkom 1952.) godine, najvjerojatnije ju je snimio Milan Pavić, može se i vidjeti, ali i osjetiti stvaralačka energija umjetnika okupljenih na realizaciji filma “Kićo”.

Dušan Vukotić je na sredini, prvi zdesna je (koliko mogu raspoznati) Nikola Kostelac.

Svo troje su “ozbiljni”, u odjelima su i sa kravatama.

Da mi je današnje pameti sigurno bih Vuda (ili Fadila ili Borda) pitao da li je u “Duga filmu” uistinu postojao dress code?

Po nekim drugim fotografijama nastalim u “Duga filmu” moglo bi se to i – zaključiti!