.

U svakom ljudskom mozgu mrak je uvijek fizički, psihički i metafizički punoljetan. Paranoja je jak znak da je neka osoba pokušala osvijetliti mrak, što nije moguće učiniti u mozgu, jer mrak toga istoga časa postane uznemiren i još, što je paradoks, mračniji prije neizbježne zrele kruške smrti. Zbog toga je paranoja (ludilo, bezumnost) neizlječiva duševna bolest.

Mrak je uvijek punoljetan. Mrak ne može biti maloljetan

kao invalidan sumrak u kolicima, vječni adolescent. Kad

netko siđe s uma, sišao je s mainstream druma u vinski

podrum, u vinoteku gdje se nalazi bȋt zvana in vino veritas.

Jučer sam bio psihički zdrav, što je samo još jedan oblik

teške psihičke bolesti. Nitko ne može biti duševno zdrav

na svijetu, na ovom planetu, zbog znanstveno dokazane spoznaje o propasti Zemlje. Ta spoznaja kao Zemljino Sunce um prži sve do srži. Zemlja je u terminalnoj psihozi čije su metastaze vidljive od njezina središta pa sve do polarnih kapa, koje se od sreće tope jer znaju da će činiti potope prema kojima biblijski potop izgleda kao potočić maleni koji dolinom žubori na mobitelu, a nakon pjesme Spustila se gusta magla. Danas mi je dijagnosticirana velika paranoja s golemim idejama umišljene veličine. Tako piše u nalazu na ulazu u moju glavu. Popodne i cijelu večer bio sam Adolf Hitler punih deset sati. Hej, dragi doktore Ivane. Fantastično iskustvo! suptilno divlje volim svoju dijagnozu kao vlastitu gnozu. Na oba kraja mojih usana, koje svaki dan ljube arijevsko bujno bijelo tijelo moje germanske, sportske patrijarhalne žene-ženke Eve pl. Braun, curila je blistava slina kad sam ujutro držao govor o uništenju Staljingrada. Sto tisuća mojih vojnika arijevaca uzvikivalo je ”Heil Hitler!”, a ja sam drhtao od oduševljenja ponosan na odličnu provedbu Konačnog rješenja židovskog pitanja i na moju knjigu Moja borba, taj, uz Bibliju, najveći knjižarski hit. Ta ne zovem se, hej, uzalud Hitler, što na njemačkom znači stvaralac hitova. Ponosan sam i na ostala svoja djela osim na dva bečka akvarela iz moje prve žućkaste faze. Svaki veliki umjetnik poput mene ima i jednu lošu epizodu u stvaranju besmrtnih umjetničkih djela. Eh, taj divan potez s genocidom oholih Židova! To je također umjetničko djelo. Usput dobro i zarađujemo, jer je projekt proaktivno profitabilan i lukrativan. Obožavam dimne signale zvane Sieg Heil, koji se viju iz dimnjaka plinskih komora. Ja sam svoj vlastiti fan, i to cijeli dan. Sutra ću biti nemilosrdan bad guy Staljin žugašvili, što mi se itekako mili, i ljubiti svoju ženu. Ona je boljševička пи́ська s Kavkaza. Svi kažu da se boljševičke djevojke, te lijepe cure najbolje ljube na svijetu kao na općem krevetu. Sretan mi sutrašnji dan!

Evo što ću prvo učiniti nakon jutarnje crne kave i votke. Otjerat ću te kurve, taj prozapadni bend Pussy Riot u Sibir, pa neka im se smrznu njihove kapitalističke pussies na minus 46 tako da se više nikad ne drznu dići ruku na mene i moje golemo rusko pleme Kaljinka Maja. Ja, ja, sehr gut, veseli me što ću biti Hazjajin Staljin i tako osjetiti strast pobjednika. Uostalom, naš Pakt Hitler-Staljin i dalje ima ljetnu cvjetnu auru snježnih pahuljica. One tiho citiraju uzvike zahvale mojeg oca: ”Danke, Deutschland!” i ”Спасибо, Россия!” Ove zahvale otac uzvikuje kad god Hrvatska u nogometu pobijedi Njemačku ili Rusiju. Evo i moje mirne zahvale bez uzvika: ”Hvala Vam, doktore Ivane na lijekovima koji imaju ljekovit placebo učinak na moju paranoju.” Evo i dva moja bingo-stiha: ”Tiho teče mutna rijeka Sava. U njoj bistra Jana, ribara starog lijepa kći, mrtva spava.”