Kako sam malo korisna
.
Kako sam malo korisna,
podignem prst i ne ostavim
ni najmanju crticu
u vazduhu.
.
Vrijeme briše moje lice,
već je počelo.
Iza mojih koraka u prašini
kiša pere ulicu načisto
kao domaćica.
.
Bila sam ovdje.
Prolazim bez traga.
Brijestovi na putu
mašu mi kad dolazim,
zeleni plavi zlatni pozdrav,
i zaborave me,
prije nego što prođem.
.
Ja prolazim –
ali ostavim možda
mali zvuk moga glasa,
moj smijeh i moje suze
kao i večernji pozdrav krošnji
na komadiću papira.
.
I u prolasku,
sasvim nenamjerno,
upalim poneku laternu
u srcima pored puta.
.
(Prevod Đoko Erić)
radio gornji grad 
