Jedan iz niza romana o avanturama detektiva Ivora lune, „U potrazi za Wellesom“ napisao sam u spomen na mojeg oca, koji je davnih dana u Zagrebu, jednom prilikom, uživo vidio proslavljenog američkog glumca i redatelja Orsona Wellesa na terasi hotela „Esplanade“.

Roman „Majstor Omega osvaja Zagreb, isto iz tog serijala, napisao sam pak u spomen na moju majku.

Naime, kao umjetnik koji svoj trag pokušavam ostaviti onime čime se bavim, pogotovo u književnosti, stripu, kazalištu, u suštini ja sam sinteza svega onoga što sam upijao kao dijete, Imao sam tu sreću da sam odrastao u porodici koja je bila duhovno znatiželjna, duhovno aktivna, a sve je to utjecalo i na moje formiranje. Moji roditelji čitali su knjige, dnevnu štampu, razne časopise, gledali su selektivno zanimljive programe na televiziji, onoj crno-bijeloj, jedan program, odlazili su u kino, slušali su glazbu.

Sve to utjecalo je na mene da i sam sve to kroz svoje odrastanje počinjem činiti.

Kada sam još bio dječak koji je tek naučio čitati, otkrio sam biblioteku moje majke u kojoj je ona imala knjige kao što su „Dvorac u Karpatima“ Julesa Vernea, te „Lijepi i prokleti“ F. S Ficdžeralda. Ubrzo nakon tog otkrića i saznanja koliko je Jules Verne dobar i maštovit pisac, on mi je postao najdraži pisac. Posudio sam i pročitao sve knjige koje su od njega imali u školskoj knjižnici. Čitao sam ih i po nekoliko puta. F. S. Fidžerald mi je pak otvorio vrata ozbiljnoj književnosti.

Ono što me je kao dječaka svakako fasciniralo, u tom spoznavanju zanimljivih naslova iz biblioteke moje majke, bilo je otkriće kako u njoj postoji i jedan strip.

Naime, u svojoj kolekciji knjiga majka je imala i strip „Trojica u mraku“, Andrije Maurovića, izdanje „Lykosa“ iz ranih 60-ih.

Zahvaljujući stripu općenito i ljubavi prema njemu, ja sam naučio čitati, a strip me je spontano vodio ka književnosti.

A saznanje da moja majka u svojoj biblioteci ima i jedan strip, za mene je bilo ravno čudu i nevjerojatnom otkriću.

Kada sam pronašao „Trojicu u mraku“ sav iznenađen rekao sam majci: „Što si i ti čitala stripove kada si bila mlađa?“ Bio sam sav u nevjerici. Ona se samo nasmijala i rekla: „Da“.

Odmah mi je bila još bliža kao osoba. Shvatio sam u tom trenutku koliko sam toga lijepoga naslijedio od nje i koliko joj u suštini dugujem, naročito kada je u pitanju strast za čitanjem.

A, istovremeno, strip „Trojica u mraku“, upoznao me je s domaćim stripom. Zapravo, svojom kvalitetom, svojom pričom, svojim junacima zainteresirao me je za domaći strip i domaće stripove.

I da ne zaboravim: to je bio prvi strip nekog domaćeg autora kojeg sam u životu pročitao.

I svakako da je vrlo poticajno djelovao na moj osobni, životni i umjetnički put…