Ana Nikvul: VOLJET ĆU TE NA SRPSKOM

VOLJET ĆU TE NA SRPSKOM
.
mada ti znati nećeš dok žuriš negdje
i mada se sjećam kako je lomiti jezik ijekavicom
isto što i med kad zadržiš u ustima
pa polako klizi u hram mojega zvezdanja
voljet ću te na srpskom jer svaki jezik ćeš razumjeti
kad vrisnem za tobom i zabodem mač u grlo nesvjesnoga
i kažem
izadji majčin sine izadji
pirueta jedna mi fali da te ljubavlju dokrajčim
seme da ti oplodim
rane da ti vidam
bogom da te kumim
grčevima da te stisnem
da ne kažeš ni jao majko od miline
ove miline koja me muči pa moram
da gledam u nebo i budem stalno tu
kad god ti zaškripim u zubima kad podješ na put
svjestan da nikud bez mene stići nećeš
čak ni preko voda i teških volujskih šizmi
bježanje je moj sport
i niko ne umije bolje od mene da ga nacrta
riječima ružinoga soka iz tvojega vrta
voljet na srpskom ću te
jer to je tako jednostavno lako
i lako je na srpskom zaklati sve prepreke
što nam se smiju iz uglova usana zavidnika
voljet ću te i kad ćeš to saznati
jer od mene hrabrijega klauna nema
koji kad klekne da se moli
iz riječi neutaživijeh
mrsi konce svim bolesnim umovima koji pomisle
da ti moje voljenje na srpskom ne razumiješ
i tad ću te sve po srpski voljet
kao vjekovnu batinu
kao istinu naših predaka
što se na crti noževima sjevnuše
i padoše pravo u ovu našu nezamislivih ljepota
provaliju