Zapravo se ne sjećam ničega

Osim tebe

U procesu uprizorenja vlastitog raspada

Tvojih kretnji U službi emancipacije gledatelja.

Gledajući tvoje kretnje stvarao sam svoje vlastite

Tako sam mijenjao svijet Bez zanosa

Obmanjujuće reprenzetacije gospodara.

.

Probudio sam se iz svog luksuza Militantnog prakticiranja dokolice U kojoj je svako svakome brat I bila si ovdje

Kao neostvareno svjedočanstvo slike Jedne inegzistencije.

.

Kada si Ti – nema izvorne društvenosti

Samo glasine i slučajne informacije.

Može li “biti zajedno” izigrati politiku Kada je “biti zajedno” utopijska fantazija A politika – konkretna iluzija.

.

Ljudi su primjetili da me odjednom nema U buci svjetine koja plješće sama sebi

To naravno ne objašnjave postojanje nečega što ne postoji

Ali uprizoruje načelo pobune I nedopustive improvizacije iracionalnog entuzijazma Demokratskog glasa.

Dijalektika je opijum za singularnost bez subjekta.

.

Današnja je tragedija skrivanja istine Nemogućnost života da postane – film.

.

Posvuda ima čudnih ljudi

Oni pokušavaju zaboraviti

Velike tajne boli kojima su obiljženi

Piju i postaju zli U trenutku izbora zauzimanja strana Između događaja javne uptrebe uma i privatnog interesa.

.

Zadaća je umjetnosti da vidi ono što ne razumije

A zadatak filozofije da shvati ono što ne vidi.

.

Jedino što još vidim to si ti

Na distanci od same sebe

U kompletu s metaforama

To je ono što imam, što je moje, mislim

Iako, nisam ja taj koji misli

Nego misli u meni misao sama

U iscjeljujućoj moći zlobe kojoj sam podređen.

.

U znoju historijskog materijalizma

Proganja me pomisao da sam zalutao Da moram biti ono što nisam Da ne bih od straha izumio ljubav

Na pozornici jednakosti unutar nejednakosti

U paklenom stanju neprekidne bijede

Raščaranosti i razočaranosti

Kazališno konfiguriran.

.

Jasno je dakle da sve ovo ne postoji Niti će ikad postojati

Osim kao mjera opreza.

Zato si se i vezala uz mene

Iako je tvoja čista savjest učinila što god je mogla Da te odgovori.