Božica Jelušić: KAFKIJANSKI PARADOKS

.

Kaže mi netko da je ovo bila kukavna i jadna godina, te da je dobro što smo uoće isplivali. Govori da je to zbog “mračne simbolike slova K” pod kojom se godina odvijala. Tako su redom glavu zbunjivali i kičmu satirali zli fenomeni: Korupcija, Kriminal, Kleptomanija, Kič, Klerofašizam, Kriptonacionalizam, Kunktatorstvo, Komformizam, Karijerizam, Komercijalizam, Klanovi, Kočepernost, Karikaturalnost, Kukavičluk i Kompetizam.”
Dodala bih ponešto ovom nizu, ali ne vidim svrhe. Umijeće polemike je mizerno, zatucanost velika, afektivne obrane bez argumenata su u modi, a objašnjavanja od Kulina bana tko je kome što i iz koje loze, umjesto fokusiranja na osobu i djelo. nadižu mi kosu na glavi, cijelo vlasište. Osjećaj odbojnosti svakim danom jača, kao i odustajanje od “prosvjetljavanja”, budući da se ljudi obrazuju na mrežama i u krčmama, primajući pod normalno zagorjeli medijski gulaš u vlastiti tanjur. Mogla bih jedino opstati još među promatračima, no zamor dolazi i ste strane. Aktivizam, što je uopće to ? Borba za opću stvar? Građanski prkos i ponos? Od laprdanja me bole uši, od predrasuda mi raste tlak, od nedoučenosti gubim volju uopće otvoriti usta.
Kafkin paradoks je u tome, što su se neki kuikci preobrazili u ljude, a nitko nije registrirao preobrazbu. Sada su lijepo rasplazali, izabrali svoje junake i favorite, pa kao pravi štetočine, grizu naš novac, strpljenje, vrijeme, smanjujući nam šansu da na bilo kakvom čistom prostoru izgradimo mjeru svoga postojanja. Pretužno je to i blago nenačitanima, oni jedini ne moraju raskapati literarne metafore, već znaju gdje će i za koga će. a nama kako bude. To i ovako nije njihov svijet ni svjetonazor, ni država u krajnjoj izvedbi. Biblija tvrdi da je njihovo Carstvo nebesko. Pokušavam vjerovati.
.
2. siječnja 2024. F. G.