Pomoć se skupljala i izvan Zagreba. Trgovačka kuća Mavro Hirschl i sinovi u Glini siromašnim učenicima je darovala 37 pari čarapa,, 19 rubaca, 38 ženskih kaputića, 22 muška kaputića i 34 hlača. “Siromašna mladež se najljepše zahvaljuje, a odužit će se tako da se toplim molitvama sjeti darovatelja”.

Darovalo se sve, i ne samo djeci. Učitelj Modnjan iz Suhovdola je Crvenom križu u Ogulinu darovao pet vreća krumpira i 19 vreća repe, a “marjaški klub u Ogulinu darovao je gotovo 16 kruna”. Nije mnogo u usporedbi s 808 kruna koliko su prikupili nastavnici u Đakovu. Oni su, pak prikupili više nego što je darovala Prva hrvatska štedionica koja je za siromašne donirala 500 kruna. Božićni darovi su stigli i iz Amerike, i to njih 3.389. U Koprivnici je Gospojinski odbor Crvenog križa na inicijativu Lily baronese Inkely iz Rasinje priredio 13. prosinca “vanredno uspješni božićni bazar”, a čista dobit bila je više do 2.000 kruna. Ipak, nije sve bilo tako uspješno. Dva dana prije vanredno uspješnog božićnog sajma Novosti su objavile da se “ovogodišnji Nikolinjski sajam ne može nazvati uspješnim jer je bilo ne samo malo kupaca već i malo trgovaca, a cijene su bile vrlo visoke. I sajam sa posudjem bio je vrlo slab, a cijene prilično visoke. Ni krčme nisu osobito pazarile, jer je najviše na sajmu bilo ženskog svijeta, koji malo troši”.

Božićni sajam, stotinjak godina kasnije preimenovan u Advent (kao privredna manifestacija, ne vrijeme došašća), postojao je i tada i u osnovi je bio sličan današnjem. “Već je podignuto na Jelačićevom trgu sva sila šatora, gdje ćeš naći svake ruke nakita. Ima tuj staklenih predmeta u svim bojama, ima zlatnih niti i lanaca, u kratko svega, što za bor treba. A onako pred večer, kad se rani suton spusti, osvjetljuju se ti šatori, a prodavači se natječu, tko će više prodati, pa se nadmeću, svaki hvali svoju robu, ovaj ti nudi ovo, ovaj ono, i ne znaš kuda, sve moraš da kupiš štogod. A najrevniji su posjetitelji toga sajma naši mališi, samo malo kupuju. No zato su si dobro pregledali sve šatore i svu vrstu robe, pa onda pričaju kod kuće i tumače, gdje se može štogod nabaviti. Još koji dan, i badnja je noć tu, a onda će oko devete s večeri opustiti šatori, srušit će ih, jer svaka je već kuća nabavila, što joj treba”, pisao je Jutarnji list 18. prosinca.

Svoju je blagdansku želju uoči Božića obnarodovao i ban Skerlecz. On je poslao “upravo 20. o. mj. svim odjelima kr. zem. Vlade ovaj dopis: Povodom nastupa nove godine 1915. izjavljujem želju, da se odkupom običajnih čestitaka k novom ljetu po mogućnosti podupiru dobrotvorne svrhe, pa stoga priopćujem kr. zemaljsko-vladinom odsjeku da povodom nastupa iduće nove godine, niti ću sam ikomu čestitati, niti očekujem čestitaka, potpisanih araka, lisova i posjetnica bilo od podčinjenih oblasti, korporacija ili pojedinih činovnika.”

Bilježeni su i problemi prilikom raspodjele humanitarne pomoći. Jutarnji list je 10. prosinca zabilježio probleme u dobrotvornom skladištu. “Neke žene su se pri primanju odjeće doista bezobrazno ponašale. Staru odjeću nisu htjele da primaju, već su tražile novu… Jedne su izabirale boju opravica, druge nisu htjele papučica za malu djecu, dok su neke prigovarale ženskim cipelama, što nemaju visokih peta itd. Mnoge su podizale viku, jer im nisu sva djeca nadarena, a gurale su se tako surovo, da su jedva školska

djeca došla na red.”

.