Hrana i cijene bili su velika i važna tema. Rat je stvorio nestašicu, nestašica poskupljenja. Početkom mjeseca banskom naredbom ustanovljena je najveća cijena žita i pšeničnog, raženog, kukuruznog i ječmenog brašna, kao i brašna od krumpira i riže. Probleme nisu stvarala samo nedovoljne količine brašna. Zbog rata su masovno bili mobilizirani stoka i zaprežna kola pa je i distribucija bila otežana i neredovita. Krajem godine u Rijeku je dopremljena veća količina brašna “pa će se moći peći kruh po zajamčenim cijenama”, a brašno je izvrsne kakvoće. Zagreb je nabavio veće količine riže i kave, prodaja je počela 14. prosinca, a morao se kupiti najmanje jedan kilogram. Grad je nabavio i veću količinu zečeva za prehranu stanovnika. Prodavali su se po cijeni od 3,3 do 3,6 kruna, a “prodavati će se kroz nekoliko dana, pošto ih je ovog puta obilno doveženo”. Gotovo svakodnevno je objavljivano i koliko košta riba na tržnici, a u ponudi je bila isključivo riječna riba. Novine su gotovo svakodnevno obavještavale o tome koliko je stoke zaklano u gradskoj klaonici. Konkretno, 3. prosinca zaklana u 4 bika, 32 vola, 23 krave, 5 junica, 4 telića i 191 svinja. Domaća roba bila je nešto jeftinija. Krumpir iz Štajerske koštao je 12 kruna za 100 kilograma, domaći 11 kruna. Sredinom prosinca krumpir je jako poskupio u Austriji pa mu je maksimirana cijena. Osim krumpira, u Beču su poskupile i cipele.

Važne su bile i cigarete, a bilježena je nestašica duhana i cigareta, konkretno duhana pušanca i jeftinijih vrsta cigareta. “Glavni razlog nedostatku i potpunog iscrpljenja nekih duhanskih tvorina leži u tom, što vojna uprava treba velike količine duhana i cigareta razne vrsti, tako, da su često i ogromne količine koje su dopremljene za mjesni potrošak, morale odmah biti izručene našoj vojsci”, pisale su Novosti 4. prosinca. Vijesti za pušače nisu bile dobre: tvornice papira u Austro-Ugarskoj i Njemačko poskupile su papir, svileni i cigaretni, i to za 40 do 100 posto. Novinara Jutarnjeg lista naljutila je nepoštena trgovačka praksa. Naime, žigice su neopravdano poskupile: “Neki su trgovci kao posebno znani, da izrabe svaku priliku, kako će si na nedostojni način pribaviti veći profit a kod toga ne će da vide, kako je nedostojno da isisavaju one mušterije od kojih žive. Po novinama se spomenulo da će žigice poskupiti u tvornicama na veliko i to u Austriji, pa prema tomu i u Ugarskoj, no dosad to nije provedeno odnosno kod daljnjih narudžbi će biti cijena veća. Svakako je razumljivo, da mora preprodavac imati neku korist, no tu je posve nešto drugo. Neki su trgovci već sadanju jeftinu svoju zalihu počeli skuplje prodavati t. j. jednu kutiju po 3 filira. Svatko znade, da je žigica nužna u kućanstvu, pa je to tim većma za odsuditi, kad se i tu počeo kšeftariti. Trebalo bi malo ovake prodavače po prstima. Pisac ovih redaka kupio je žigice u trafici u Ilici br. 40 i kod ‘Runolista’ na Zrinjevcu, gdje je svaki put platio 3 filira za kutiju”.

Poslovanje se nastojalo olakšati. Ugarsko zemaljsko i industrijsko vijeće od ministra trgovine zatražilo je da se ukine uplata jamčevine kod jeftimbe (javne nabave) jer je to u ratnoj situacija mnogim obrtnicima jako teško.

Bilo je i dobrih vijesti. Nakon duljeg vremena u prosincu je opaženo “na domaćem tržištu vina živahno kretanje”. Gradska aprovizacija pobrinula se i za jeftinija jaja, važnu stavku u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana. “Pošto su ciene jajima sada znatno poskočile, a što je najgore, težko ih se i dobije, to se gradska aprovizacija pobrinula, da će počam od danas prodavati jaja na Kaptolskom, Jelačićevom i Pejačevićem trgu komad po 12 filira. Osim toga dostavlja aprovizacija u kuću naručbe po 25 komada”, piše Jutarnji list na Badnjak. Sljedećeg dana iste su novine pažnju posvetile gastronomskim navikama vladara. Objavljen je tekst pod naslovom “Menue cara Vilima”. Piše da je “generalni ravnatelj Škodine tvornice, barun Škoda, bio nazad nekog vremena gostom cara Vilima u glavnom njegovom stanu. On opisuje menue ovako: Za objeda bila je juha s jajetom, majoneza od riba, zečevina, jedna kruška, čaša piva, čaša vina. Iza ručka, koji je trajao 20 minuta, povuče se car u svoju radionicu”.