.

“Duša treperi” je naziv izložbe, koju je teško opričati.

Poseban doživljaj, nešto neobično, fascinantno, nezaboravno, poetično i bolno, jedinstveno, neviđeno… Osmišljena u muzeju “Mori Art Museum”u Tokiju ova izložba je već predstavljena u Južnoj Koreji, Tajvanu, Australiji, Indoneziji i Kini, prije nego što je stigla u Pariz. Ujedno obilježava inauguraciju cijelog restauriranog Grand Palaisa u novoj 2025. godini. Sa sedam velikih instalacija, skulptura, fotografija, crteža, video performansa i arhivskog materijala vezanog za njen stvaralački projekat, izložba predstavlja priliku da se upoznamo sa Shiotinom karijerom koja traje više od dvadeset godina. Ovo je dosad najveća izložba ikad posvećena japanskoj umjetnici Chiharu Shioti, poznatoj pod nadimkom “Pauk”.

Rođena u Osaki 1972. godine, živi u Berlinu, međunarodno je priznata po svojim monumentalnim instalacijama napravljenim od isprepletenih vunenih niti. Ta gigantska platna u njenom stvaralaštvu, najčešće obavijaju predmete iz svakodnevnog života, pozivajući nas na sanjalačka putovanja. Njene protejske kreacije istražuju pojmove temporalnosti, pokreta, sjećanja, snova i zahtijevaju i mentalnu i tjelesnu uključenost gledatelja.

U impozantnom ambijentu muzeja Grand Palais, na prostoru od više od 1.200 m² predstavljeno je sedam instalacija koje čine njena monumentalna i malo poznata djela. Ti poetični i spektakularni, ogromni oblaci od zamršenih vunenih niti učinili su je poznatom u svijetu.

A zatim redom, u nastavcima ćete otkriti njene radove koji se nižu ovim redom:

Na samom ulazu dočekuju nas sablasno bijeli čamci od vune koji plutaju poput džinovskog perja i gomilaju se u kaskadi crnih gajtana iznad monumentalnog stepeništa muzeja, a koji predstavljaju neizvjesnost postojanja (Kamo idemo? 2017-2024).

Zatim slijedi početak ‘Neizvjesnog putovanja’ (2016-2024) mlazovi crvene vune nalik litrima krvi koja hrli iz krhkih crnih čamaca prema stropu, na stotine kilometara crvenih vunenih niti, razvučenih i isprepletenih po zidu, diže se u vazduh i tkaju lukove po plafonu. Dok ih začudno gledam, neprimjetno se uvlačim u tu nepreglednu crvenu čahuru, pitajući se: Zaista, kako je to uopšte moguće, koliko je km konca trebalo za ovo? da bih kao kroz šapat čula glas Chiharu: “Moj život je ovako isprepleten i visi o koncu.”

Ova instalacija je jedna od vrhunskih na izložbi, jedna od amblematičnih kreacija koja je proslavila Chiharu Shiote 2000-ih.

Ti vazdušni radovi od tekstila, koji se povijaju dok propuštaju simbolične i kao usnule predmete, poput ključeva, kreveta ili čamaca, postali su njena specijalnost

Jer i sama umjetnost Chiharu Shiote leluja između snova i košmara, između halucinacija i zastrašujućih vizija.

Iz spleta tih crvenih, bijelih i crnih niti izlijeću gigantske lebdeće slike.

Ova japanska umjetnica razmiješta svoju plastičnu paletu, kroz akvarele, skulpture, performanse, ali prije svega, impresivne instalacije u kojima se prepliću niti kao da ih je neki džinovski pauk ispleo, iako Chiharu kaze : . „Ne, ne, uopšte ne volim pauke, Osim toga, ovo nisu paukove mreže već crteži. Za mene je nit crtež, to je crtanje linija u praznini.”

Potom ugledamo ‘ugljenisani klavir’ – umjetnik nas hvata u svoju mrežu još jednim hipnotičkim radom: “U tišini” (2002–2024). Inspirirana požarom kojem je svjedočila kao dijete, Chiharu Shiota ispunjava prostoriju mrežom od 200 kilometara crnih niti alkantara (meka, baršunasta umjetna koža). Poput zlokobne paučine, zarobljava ugljenisani klavir i redove praznih stolica, i ostatke napuštene sale za recitale… ili je to možda, reinkarnacija ugašene duše ovih predmeta ili fantomi muzike koja pokušava pobjeći, s ljepotom zajedno, iz ove nametnute tišine…

A trebalo je 10 dana tkanja za jednu instalaciju, deset dana da se isplete jedan od ovih oblaka, prepravljenih tu, na licu mjesta, za svaku izložbu. Oni naprosto, kao da niču sad, pred našim očima. Izražajni i živahni, govore univerzalnim i neposrednim jezikom. U njima je umjetnica pronašla način da „slika u tri dimenzije“ i da svoja „osjećanja“ izrazi u prostoru.

„Sav moj posao je konekcija i emocija“, kaže Chiharu. Niti izražavaju složenost ljudskih emocija, kao i snova, onih između nestajanja dana i noći i odnosa među bićima. I sve u obliku koji evocira tkivo ljudskog tijela i njegov nervni i krvni sistem , poput mreže tih finih i krhkih elemenata koji povezani zajedno, utjelovljuju snagu životu.

Na sredini izložbenog prostora, dvije besprijekorne haljine, uhvaćene u mrežu crnih niti poput uspavanih ljepotica, privlače pažnju prisustvom iluzionističkog uređaja –

putem ogledala što ne primjećujemo odmah, ali se njegovim prisustvom briše granica između refleksije i stvarnosti.

I na kraju, oblaci starih kofera, okačeni o plafon dugim crvenim konopcima, od kojih se neki ljuljaju, pokreću ih skriveni motori, stvarajući utisak da se kreću prema nebu. Umjetnica nam ostavlja punu slobodu u tumačenju svog djela: možda je to san za vrijeme putovanja, možda izgnanstvo ili smrt, odlazak u zagrobni život, ili predmeti koji su ostavljeni od deportiranih…

Izložba predstavlja i one, malo poznate radove Chiharu Shiote. Medju njima je nekoliko malih poetskih skulptura od različitih materijala, uključujući oblak metalnih grančica koji kao da želi uteći iz ruku, te neobični organski oblici koji evociraju stanice, viruse ili tumore. Način na koji umjetnica pokušava da iz sebe izbaci tešku bolest raka, koju nosi od 2005.

Od 1990-ih, koža i tijelo su igrali temeljnu ulogu u njenom radu. U jednoj od performansi umjetnica se gola valja u blatu ili se maže crvenim lakom, djelujući kao da je oblivena krvlju. Godine 2001. istakla se na Međunarodnom trijenalu savremene umjetnosti Kanagawa sa ogromnim haljinama natopljenim blatom (Memorija kože) i obješenim, poput praznih koža koje su ostale nakon linjanja.

Tu je i pedesetak akvarela i radova tušem, kao i brojne fotografije i video zapisi koji dokumentiraju, kako njene performanse, tako i opere i predstave za koje je osmislila izvanredne scenografije, od kojih je nekoliko napravljeno od zamršenih žica.

Posebnu pažnju privlači instalacija koja evocira Berlinski zid i video snimci djece koja odgovaraju na filozofska pitanja o prirodi duše. Dakle, širok je spektar njenog stvaralaštva, izložbom uranjamo u sve ogranke života, a pri tom, se misterija ne otkriva previše, tek toliko.

Izložba je otvorena do 19.marta, a zatim nastavlja turneju u Italiju, u Muzej orijentalne umjetnosti u Torinu.

.