Prije par dana je u Mostaru preminuo naš veliki pjesnik Veselko Koroman. Kad kažem „naš pjesnik“, mislim na sve ljude koji vole poeziju. Svojatanje pjesnika je „bogohuljenje“, zato što se prema poeziji, prije svega, pravi golem grijeh. Vrhunska poezija je ljekovita poput molitve, a na molitvu ima svatko pravo.
Kao što rekoh, NAŠ VESELI VELIKAN je otplovio na drugu obalu, ali je ostala njegova maštovita poezija koja će trajati stoljećima poput bosanskog stećka i čuvati sjećanje na njegovo veličanstvo i pjesničku gromadu.
Ovako je Veselko Koroman sročio pjesmu „Doći će vrijeme“:
.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran na sjeveru i jugu, u struji vremena.
.
Veselko Koroman je sahranjen na mjesnom groblju pored Ljubuškog.
.
Tekst MARKO RAGUŽ Sarajevo, 11, 01, 2025.
radio gornji grad 
