Piše: Tihomir Ponoš

.

Osim raznih sirupa i eliksira, oglašavalo se koješta drugo: jeftina suha drva, otpatci parketa, božićni nakit za bor, odjeća, obuća, restorani, konjski gunjevi, “crema za zube Kalodont voda za usta”, divlji kesteni, “krasni eksemplari, za presadjivanje te uredjenje perivoja”, lijepi ženski rekleci (jakne) “iz pliša, sameta ili sukna”, pa i ” Kanarinci, pravi harceri i poleri izvrsni pjevači; muškarci 8, 12, 16 i 20 kruna, ženke 2-3 krune”. Reklamirali su se i oni koji su objavljivali reklame. “Tko oglašuje, taj napreduje” bio je slogan reklamnog odjela Jutarnjeg lista, a nešto razrađeniji glasio je “tko traži namještenje, namještenika, stan, iznajmljuje stan, ima što za prodati, želi što kupiti, želi svoj posao unaprijediti – neka u svom vlastitom interesu oglasi u Jutarnjem listu”. Radna mjesta su se tražila i nudila. Tako su svoje usluge nudili, ili su one tražene, instruktor mađarskog, trijezan mlinar, oženjeni pazikuća, mesarski i kobasičarski pomoćnik, zdrav, pošten čovjek, pismen, za magazinera, sluge, djevojka za sve, koja mora razumjeti kuhati.

Anka Werhonik, kitničarka iz Jurišićeve 7, objavila je da su “pristigli jesenski šeširi od Plüscha i Veloura”. Ona i prima šešire za moderniziranje, a na skladištu ima i nadgrobne vijence za trgovce. Ivan Paspa, telefon 899, Bogovićeva 9, uvodio je “električnu razsvjetu, kućne brzojave i telefone”. Imao je i veliko skladište “lustera i žepnih žarulja, ugljena za kućne svjetiljke, mrežice za plin, žepnih svjetiljaka te žepnih nažigača. Uz umjerene cijene i sve druge potrebštine”. Oglas je objavio i odvjetnik dr. Lovro Vidić – “Častim se ovime cienjenim klijentima saopćiti da sam danom 1. prosinca 1914. moju odvjetničku pisarnu preselio iz Ilice br. 26 u Gajevu ulicu 36, prizemno desno, te će se u istoj uredovati, kao i do sada od 8 sati prije podne do podne i od 3 do 6 po podne. Sa odličnim štovanjem. Dr. Lovro Vidić”.

Jedan mladi gospodin je veoma precizno izrazio svoje želje: “Inteligentan posjednik, 25 god. star, oprošten od vojništva, sa imetkom preko 100.000 kruna u romantičnom kraju ladanja, ženio bi u skoro vrijeme mladu gospodjicu (udovu bez djece), primjerene inteligencije i simpatične vanjštine, koja uz volju za gospodarstvo posjeduje veći miraz gotovine potreban za sjajno unosna poduzeća sadanjih prilika. Opširnije ponude, uz naznaku miraza izravne adrese, te fotografije, umoljavam slati: Poste-restante, Varaždin, “Sadanje”, Diskrecija zajamčena. Neistinito bezpredmetno. Listovi se vraćaju”. Izvan oglasnih stranica zabilježeno je i kako se vremenu prilagođavaju ženidbeni običaji. Novosti su sredinom prosinca pisale o vjenčanju per procuratorum: “Ovih dana obavljeno je u crkvi sv. Marka vjenčanje po zamjeni. Vjenčala se Ernestina Kopolt, sa Jurjem Orocingerom, rač. vojnim akcesistom, koji se nalazi na bojnom polju. Njega je kod ovog svečanog čina zamijenio Josip Pinz, vojno-rač. oficijal. Ovo je već drugo vjenčanje, koje se je u župi sv. Marka ove godine obavilo per procuratorum”.