Krčme su bile i opasna mjesta. U krčmu Marije Zagoričnik na Selskoj cesti 32, došli su vodnik Stjepan Kunder, 25. domobranska pukovnija, i tri vojnika, i tražili vina. “Kako je redarstveni sat bio na izmaku, nije im krčmarica dala vina.” Između nje i vojnika izbila je svađa, “Kunder šibičnjakom udario je Mariju u čelo iznad desnog oka, a zatim ju udario stolcem po glavi i zadao joj teške ozljede”. Susjed je pozvao domobrane 6. topničke pukovnije u pomoć, a nesretna Zagoričnik vojnike da se smire. Jedan od vina željnih vojnika odgurnuo je zapovjednika vojničke pripreme 6. topničke i pobjegao. Na njega je pucano i zadobio je po život teške ozljede.

U gostionici Franje Feiermutha u Osijeku je 15. prosinca gost bio Franjo Tomany sa svojim društvom. U razgovor se sa susjednog stola umiješao Milan Kockar i poslao im bocu vina koju su oni odbili. Tomany je Kockaru dobacio da samo sjedi i šuti za svojim stolom, “svi ste vi Srbi isti”. Kockar mu je odgovorio da je u Srbiju stiglo pojačanje od 30.000 Rusa “te će istjerati Švabe iz Srbije. Austrija mora propasti” i opsovao. “Tomany je na to Kockara ćušio, a ovaj vinsku čašu pograbio i bacio spram istog, ali nije nikog ozlijedio”. Kockar je uhapšen, predan u “uze sudbenog stola”. Na policiji je rekao da je “od ćuške bio ‘smućen’, moguće je da je zato tako nešto i rekao, a i “bio je pri piću”.

Zbog psovanja veličanstva i države ili, pak, veličanja države, ali Kraljevine Srbije, nemali broj Srba bio je kazneno gonjen, a novine su mnogo takvih slučajeva uredno bilježile. Petra Bosanac i Marica Uzur iz Kusonja pored Pakraca brale su 8. listopada grah i pijuckale rakiju. Prolazio je Josip Herceg i “kako je bio malo veseo poviknuo je ‘živjela Hrvatska, živio kralj Franjo Josip I’. Petra mu odgovorila ‘živila Srbija, živio kralj Petar'”. Osuđena je na četiri mjeseca teške tamnice, a kraljevski državni odvjetnik se žalio “poradi preblage kazne “. Novosti bilježe i da je na sudu odgovarao 14-godišnji Nikola Delić iz Majskih Poljana na Baniji, pekarski pomoćnik. On je u kolovozu “pred svojim gospodarom i drugovima izustio neke pogrdne riječi proti prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i time počinio zločinstvo uvrijede člana ces. i kr. kuće”. Pero Pelivanović, seljak iz Remetinca, u vlaku se posvađao s dvojicom suputnika. Raspravljali su o ratu, a Pelivanović je rekao da će za Srbiju, ako treba, i krv dati u svako doba. “Došlo je do tužbe, istrage i kaznene rasprave. Svršetak je pako: Pero Pelivanović razmišljat će o prolijevanju svoje krvi u teškoj tamnici puna četiri mjeseca dana. Pero nije osudi prigovoriti, ali je državnom odvjetniku ta kazna preblaga, pa je prijavio priziv”, pisao je Jutarnji list. Objavljen je i članak “Osuđeni nelojalni ‘Srbi'” u kojem se navode imena i prezimena dvadesetak ljudi iz raznih krajeva osuđenih zbog vrijeđanja veličanstva ili slavljenja Srbije. Na udaru zakona bili su pripadnici i drugih vjera i nacija. Radi “zločinstva uvrede veličanstva i zločinstva smetanja javnog mira nadničar Marijan Grudić, 47 god. iz Zagreba, rkt, oženjen”. On je 28. listopada “izuštenom pogrdom pred više ljudi povriedio poštovanje prema Njegovom Veličanstvu caru i kralju, te nastojao razdražiti na preziranje i mržnju proti osobi Njeg. Veličanstva, kao i proti načina vladanja i državnoj upravi” pa je osuđen na 10 mjeseci teške tamnice pooštrene svakih 14 dana jednim postom.

Isticano je i suprotno, primjeri lojalnosti. Jutarnji list pisao je rataru Gjuri Protiću iz Treštanova (kotar Požega) koji je “poslao u rat sedam sinova, sedam sivih sokolova, koji se bore za sreću i slavu cara i hrvatske otačbine. To su ovi junaci: Trivo, Milan, Petar, Jefto, Gjuro, Mitar i Marko. Dosad su se svi oni sa bojišta javljali, te se drži da su – dao Bog – živi i zdravi. Stari Gjuro ima još jednog sina, 16-godišnjeg Ivana te 6 kćeri, od kojih je 5 poudano. Dakle, četrnaestoro žive i zdrave djece. Najstariji je Trivo od 43 godina, a najmladja curica od 12 godina. Ovoliki je eto Božji blagoslov hrvatskog seljaka, pa neka i djeci i unučadi bude sudjena sreća i Božji blagoslov”. Opisan je i slučaj srpskih pravoslavnih trgovaca iz Prnjavora koji su “u predvečerje jubileja cara i kralja spontano uklonili ćirilične natpise sa svojih trgovina”. U istom broju Jutarnjeg lista objavljeno je da je austro-ugarski zapovjednik u Srbiji naredio da se svaki Srbin između 16 i 20 godina, sposoban za oružje, mora prijaviti vlastima pod prijetnjom smrtne kazne. Nadalje, u Beogradu stanovnici ne smiju izlaziti poslije sedam sati, a svjetlo u stanu mora gorjeti cijelu noć. U podrumu Grand Hotela pronađena je veća količina nepredanog oružja i municije. Vlasti su našle sumnjivca koji je rekao da nije čuo za proglas o predaji oružja. “Poslije točnoga preslušavanja čovjek je ustrieljen”.