Izašla je posljednja knjiga pjesama moga oca Seada Begovića, uz predgovor prijatelja i akademika Dražena Katunarića “Kada prvoklasan lirik razmišlja o posljednjim stvarima” i moju biografsku prozu o njegovom životu “Živjeti s pjesnikom”.

Smatrao sam da je to dio mojega duga prema ocu, da dvadesetak neoknjiženih pjesama budu izdane i da se njegov pjesnički opus zaokruži. Knjiga je izašla u biblioteci “Bosana” u zagrebačkoj Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici. Obično bi izlazak svake njegove nove zbirke pjesama bila porodična svečanost, a izlazak ove knjige, koju je znakovito naslovio “Nova arka”, ujedno znači da je konačno otplovio.

Nosimo se s tom tugom, ali i mišlju koja oplođuje srce: Bez rastanaka nema ni sastanaka!

Berićetno i hairli put na Novoj arci, oče, ništa ionako ne umire, sve živi u ljubavi… više ne živiš u stisnutoj šaci… Ovo je posljednja zapisana pjesma u njegovoj bilježnici:

.