
Sad, kad se krovovi u snijeg zaviju
Sad, kad se krovovi u snijeg zaviju,
I zimska oluja kroz pusta polja briše,
Da se stabla gola jecajući saviju,
Tad čeznem da me grudi neke priviju,
Na kojim se divlja tuga moja stiša.
.
Za prstima koji samo moje čelo dodiruju,
Da sva patnja moja i nevolja mine,
Za pogledima koji mi dušu ne smiruju,
Sve dok mi novi proljetni sni ne zriju
Iz tihe jedne ljubavne riječi jedine.
.
Prevod: Đoko Erić
.
Stefan Zweig je bio austrijski pisac, prevodilac i pacifist. Jedan od najpoznatijih autora njemačkog govornog područja s početka 20. vijeka.