Kriminala, kojega bismo u usporedbi s današnjim podveli pod sitne krađe, bilo je i tada, baš kao i prometnih nesreća. Novine su gotovo svakodnevno izvještavale o nesrećama u kojima je glavnu ulogu imao tramway (u Jutarnjem listu), odnosno tramvaj (u Novostima). Piljarica Margareta Trentel je u “utorak oko 8 sati prolazila Pejačevićevim trgom (današnji Britanski trg)” pa “kako je bila nešto previše široke volje, došla je pred tramvaj baš u času, kad je ovaj dolazio iz gornje ulice”. Skočila su dva vojnika “u zadnjem času na tračnicu i bacili je na pločnik”. Trentel je lakše ozlijeđena. Početkom mjeseca su dvopregom dovezena drva, jedan je konj pao “i na mjestu parnuo”. Nakon toga su “prizvane živoderske sluge odpremile parnulog konja na gradsku živodernicu”. Na ulici su se zbivali i neočekivani događaji sa sretnim ishodom. Vilma Vampotić, 19 godina, iz Križevaca, hodala je Radničkim dolom i pred kućnim brojem 21 su je, “pošto je bila trudna”, spopali trudovi “i ona rodi živo diete”. Odvezena je u rodilište.

Društveni položaj žena mogao se barem dijelom iščitati i iz crnokronikaških vijesti. Početkom prosinca Jutarnji list izvijestio je da “Josip Večerina iz Bukevja, ma da je čovjek od 50 godina, imade kadkada čudne hire, a osobito mu je manija uznemiravati tudje žene i djevojke “. On je napao 50-godišnju “staricu Doru Medved zatievajući od nje da mu se poda”. Ona je pobjegla, a on je sreo 60-godišnju Anu Marković. I nju je “salietao”, ona ga je opsovala, a on nju nožem ozlijedio po lijevoj ruci. Osuđen je na šest mjeseci “težke tamnice”. Pred kraj godine Franjo Damjanić i njegova supruga Marija potukli su se pred svojim stanom u Tkalčićevoj ulici. Franjo je ozlijedio Mariju “na dva mjesta na licu”. Došao je redar, “umirio ih i uputio kući”. Franjo, očito, nije prijavljen.

Živež je bila česta meta krađe. Pavao Haludek, radnik, Kunišćak 9, prijavio je da su mu ukradene dvije kokoši. Sumnja na ukućane. Nepoznati tat ukrao je osam kilograma svinjske masti vrijedne 28 kruna. Ana Petroci iz Velikog Dola, seljakinja, prijavila je da su joj “Gjuro i Milka Petroci, stanujući kod rodjaka Josipa Petrocija u Sveticama ukrali četiri suhe svinjske butine i još nešto mesa u vrijednosti 40 kruna”. Katica Pavić, kućepaziteljica u Đorđićevoj, prijavila je da su joj ukradeni pilići u vrijednosti 10 kruna. Osim što ju se kralo, živež se ponekad uspijevalo i pronaći. Rubrika “nadjeno” bila je svakodnevna, a Jutarnji list je 14. prosinca objavio da su toga dana pronađeni ručna torbica s novčarkom i nešto gotovine i guska.

Kralo se i novac, ne baš velike svote. Često se krao novac iz škrabica za milodar u crkvi. Maria Mihić, “tatica od 33 godine iz Rijeke”, je, pri samom kraju godine, uhvaćena u toj djelatnosti. U isto doba “uapšeni” su “opasni tati-žepari”. Na prijavu Hinka Šišmana uhićen je Stjepan Milčec, seljak iz Remeta, jer je “prije 14 dana pronevjerio iznos od 20 kruna, a zatim odmaglio”. Građani su i sami pokušavali spriječiti lopove. Leo Orel, zamjenik upravitelja solane u Vlaškoj ulici, vidio je kočijaša Stjepana Carevića kako iznosi dvije vreće soli vrijedne 23 krune. “Telefonirao redarstvu i došao službujući Mijo Bučar, ustanovio krađu i pozvao Carevića da ga slijedi u redarstvo”. Ovaj se nije odazvao “već je gurnuo Bučara šakom u prsa, a zatim pograbio bičalo i htio ga udariti. Bučar ali nije izgubio prisutnost duha, već je Careviću batinom parirao i konačno ga pomoću nadošlog redara Petra Grdjana svladao i predveo na redarstvo”. Novine su gotovo svakodnevno objavljivale i zbirne podatke o uhićenima pa su Novosti izvijestile da je “uhićeno sedam osoba radi besposlenosti i nemoralnog života, pet radi izgreda, četiri radi prosjačenja, tri radi prekrš. revezrije, a tri radi sitne kradje”.