Piše: Tihomir Ponoš

.

Vijesti iz neprijateljskih zemalja bile su posebno dragocjene ako ih se moglo zlobno tumačiti. Jutarnji list prenio je 2. prosinca tekst iz Pall Mall Gazzettea o epidemiji nogometa zbog koje se nitko ne upisuje u Kitchenerovu (britanski državni tajnik za rat) vojsku. Očekivalo se da će nogometne utakmice biti dobra prilika da se ljudi ujedno kao dobrovoljci (britanska je kopnena vojska u to doba bila dobrovoljačka) prijave za rat. U Londonu je na utakmici bilo 15.000 ljudi i nitko se nije prijavio u vojsku. “Pukovnik Burn, kome je sin pao na bojištu, uzalud je tražio da nadje zamjenika za svoga sina na bojištu “. U Nottinghamu 7.000 ljudi je bilo na utakmici nitko se nije prijavio za vojsku, a tako je bilo i u Brightonu. “List zaključuje da nogomet zlo djeluje na snagu nacionalnog samoodržanja “, zaključuje Jutarnji list.

Francusku je pogodila “pogibao absinta”. Naime, “u sjevernoj Normandiji razširio se užitak i prodaja alkoholnih pića, a osobito absinta u silnoj mjeri, a sva nastojanja oblasti, da se tomu stane na put ostala su bezuspješna… Bureaue Societe Antialcolique u Ebenfu javio je komandantu treće vojske da su već nekoliko dana ulice Ebenfa kao i okolne obćine pune pijanica. Ranjenici naime i rekonvalescenti vraćaju se sa svojih šetnja u bolnice podpuno pijani, a pijane su i straže na mostovima i željeznicama tako, da je često javan mir i sigurnost ugrožena “.

Ni vijest o smrti ministra nije prošla bez malo zlobe. Javnost je obaviještena da je umro ruski ministar nastave Casso “iza operacije raka”. Bio je ljubimac Stolipina (bivšeg ruskog predsjednika vlade i reformatora) kojemu i ima zahvaliti svoju karijeru. “U službi je bio zloban i svojevoljan, što su mnogi vrlo zaslužni profesori morali i izkusiti. Poznat je njegov škandal iz mjeseca siječnja ove godine. On je naime podržavao intimne odnošaje sa ženom konjušnika na carevom dvoru Denisova, te su ga sinovi njezini insultirali, kada su ga jednom zatekli u nekom restaurantu s majkom njihovom. Ta se je afera svršila time, da se je stariji sin iz žalosti radi sramote majčice ubio “. Za Japance je jednostavno, u naslovu konstatirano “Japanci opet lažu” jer su “neki zastupnici interpelovali ministra spoljašnosti baruna Katoa radi stavke o japanskom ultimatumu Kitaju”.

Vodila se briga i o moralu i ispravnom ponašanju prema neprijateljskim vojnicima, a to je bio teren na kojem se lako i osramotit što su, prema sudu zapovjednika Diedenhofena, učinile njemačke bolničarke. On je, pišu Novosti, izdao ovaj proglas: “držalo se je da će biti dovoljna samo mala opomena u novinama da žene koje su u službi bolničarstva uvide kako je nedostojno pretpostavljati franceske ranjenike vlastitim zemljacima. Nečuveno je ali kod njemačke bolničarke izrabljujući djelatnost svoga zvanja idu franceskim ranjenicima tako daleko u susret da ovi smiju stupiti s njima u ljubavni odnošaj ili ih dapače označivati svojim vjerenicima kako je bilo kod bolničarke Cecile i Alme S. te Marije M. iz Valhingena. Ove bolničarke ne misle kako obezčaščuju i ponizuju cijeli stalež bolničarski. Ovaki se elementi moraju što prije odstraniti, da se ne blati do sada visoko cijenjeni glas njemačkih bolničarki”.