Od proljeća 1941. do svibnja 1945. Marijan Mikac (1903 – 1972) je bio čelna osoba Ravnateljstva za film, od 1942. preimenovan u Državni slikopisni zavod “Hrvatski slikopis”.

To je i razlog što je Marijan Mikac 26. svibnja 1945. po prijavi OZNE za grad Zagreb uhapšen, te je protiv njega 4. srpnja podignuta optužnica .

U Hrvatskom državnom arhivu pronašao sam dokumente i zapisnike, koji se odnose na hapšenje, suđenje, pa i presudu Marijanu Mikcu.

U svojoj obrani, Mikac – važan “pripadnik državnog aparata NDH-a” – se pozvao, među svemu ostalome, na pripomoć, odnosno blisku “suradnju” s Franjom Fuisom prilikom njegovog odlaska u partizane, ne znajući da je taj legendarni novinar i foto-reporter poginuo upravo tijekom te “akcije”:

“… U jesen 1943. došao je u moj ured novinar Franjo Fuis, koji je od mene zatražio da mu stavim na raspolaganje jednu filmsku kameru i jednog kamermana, 6.000 m filmske vrpce, jer da ima namjeru da ide u šumu, gdje bi vršio filmska snimanja.

Drugi dan je došao i zatražio od mene da primim u službu jednog Metzgera, koji je poznavao ključ za dešifriranje njemačkih šifera, što sam ja učinio.

Put se je imao organizirati avionom , pod maskom snimanja u Dalmaciji.

Nakon svršenih predradnji isti je otputovao avionom sa Metzegerom i kamermanom Stjepanom Barbarićem, te se spustio negdje putem zajedno s pilotom s kojim je prije uredio spustiti na oslobođeni teritorij…”

Teško je i sa ove vremenske distance (skoro 80 godina) ustvrditi koliko je ovaj dio obrane Marijana Mikca (“kontakt s aktivistima NOP-a”) doprinio, ali Javni tužilac za grad Zagreb je njega na glavnoj raspravi 13. srpnja 1945. proglasio krivim, ali ga je “temeljem čl. 4 odjeljka 2 iste odluke oslobodio od kazne”.

Za spomenuti je da je Marijana Mikca zastupao dr Ivo Politeo, odvjetnik koji će kasnije braniti kardinala Alojzija Stepinca.