Zavjesa od prašine se diže pod točkovima tog čudnog kamiona.

Prozor je otvoren i iz unutrašnjosti kabine

Dopire treštanje tranzistora.

Upravo svira jedan azijski narodnjak.

Po prozirnom pjeskovitom tlu curi nafta, iz rezervoara, a potom niz osovinu.

Dim od loše cigarete izlazi kroz prozor

I nestaje u pustinjskom zraku, koji se leluja u visini.

Pustinjska svakodnevnica.

Dremež i omamnjenost tečnim zrakom koji se se miješa sa znojem.

I sliva se niz lice vozača.

Kamion se kreće putevima koji ne postoje

Između dina i kamenih polja, po kojima se najbolje snalaze

Pustinjske kamile.

Taj kamion je tanker, i on putuje prema jednoj bogatoj bušotini nafte

Na drugoj strani pustinje.

A nekoliko sati prije toga se začula podnevna sirena sa obližnje

Rafinerije.

Ona je najavljivala skore zračne napade.

Budući da se oko naftnih bušotina u ovoj pustinji vodi rat.

Pustinja je prepuna odmetnutih bandi

Koje trguju oružjem, naftom i narkoticima. A prostor nadleću

Ubice u avionima. I razne druge špijunske letjelice nadziru prostor.

Kamion juri pustinjom, i crvena marama

Povija se na pustinjskom vjetru

Okačena o radio antenu.

Na praznom sjedištu pored djevojke – koja vozi kamion

Vidi se cijev revolvera ispod novinskog smotuljka.

A ljeto je bilo na izmaku, i u pustinjskom pejzažu se mogla zapaziti

Prva jesenja jeza.

Hladniji dani, i pustinjska zima se osjete u toj prvoj jesenjoj jezi

Koja znači i pojačanu borbu oko izvora nafte.

A Civilizacija je daleko od te pustinje. Mašina za ubijanje

Zadovoljava svoje potrebe. A to su potrebe za luksuzom i visokim

životnim standardom.

Kako i ne bi bilo tako, kako drugačije ugrijati i osvijetliti megalopolise.

Osim da se njegovi pipci zabodu

U sva podneblja Svijeta koja posjeduju resurse i energente.

Teretni brodovi-tankeri već isplovljavaju iz

Svjetskih luka pod maglom i smradom velegrada, i kreću prema udaljenim

Pustinjama s naftnim bušotinama.

A prije njih su letjelice Civilizacije obavile posao

Pod izgovorom da se bore protiv pustinjskih hordi, koje ne znaju za

Demokratiju i ljudska prava.

A na ovom svijetu je povučena jedna crvena linija

Postoji jedna zona razdvajanja.

Preko koje se ne smije prelaziti, i koja se ne smije dovoditi u pitanje.

Civilizacija je oko sebe opcrtala kružnicu.

Ono što je izvan, vene u pustinjama i surovim lovištima Svijeta.

A ovaj kamion koji juri pustinjom Gobi je jedna mala sirena upozorenja.

Mali propeler koji je upalio svoje pogone.

U želji da se suprotstavi, jer bez te borbe za bolji Svijet, taj Svijet

Neće se ni desiti.

Civilizacija sa svojim kapitalističkim poretkom

Ljudske odnose degeneriše. Oni se zatežu, i napetost se približava stanju pucanja.

Tada izbijaju ratovi, i stanje kada svako puca na svakoga.

Samo primitivna plemena žive u stanju nacionalizma, naprosto jer bivaju

Opljačkani od strane svjetskih mešetara

I potom gurnuti u rat. A rat izbija kad novca i resursa nestane, kad oni tajnim kanalima

Iscure. To je sudbina Država kojima upravlja Svjetska banka.

Ali kamion i dalje juri pustinjom

Gobi.

O kojem je pjevala – jedna kineska pjesnikinja.

Širom ovoga Svijeta se pale pojedinačne i male sirene za uzbunu.

Nemoćni kontra-obavještajci, koji čeznu za tom borbom protiv vjetrenjača.

Kamion nestaje iza pustinjskih dina.