Jučerašnji dan: prilično običan, maksimalno prizemljen. U znaku pomicanja stvari s jednoga mjesta na drugo, što nikako ne ide bez pomoći prijatelja, kako prije tako i danas. Dok čekam da dođu, crtam i piskaram nešto na zakrčenoj terasi. Pa onda pakiramo, pa istovarujemo i poslagujemo (Sanjako ima odlično oko, pa to brzo ide!) i oslobađamo vrijeme za “bolji dio druženja”. U koprivničkoj Pivnici Kraluš, još uvijek jednom od najtoplijih kutaka u Podravini, post-rođendanska večera. Zoranoske nam ulazi u “zlatne godine”.Mora se to proslaviti!
Prizemljenost dana sublimira se u nešto ljepše, bogatije, raskošnije. Ne možeš razmišljati samo na utilitarnoj razini. To čovjeka skraćuje na polovicu kapaciteta, zapravo.Ljudi su lijeni, prezasićeni, nefleksibilni .Nema entuzijazma, kakva šteta! Tko bi želio šesti put stvarati svoj radni prostor u jednom životu, ako je sasvim “centriran” i privezan uz svoje stečene navike? Ali ja mislim da je život neka vrsta velikog sita, koje valja tu i tamo protresti, da vidiš što je na površini ostalo. Promjena je osnovno, djelotvorno životno načelo, koje nas drži budnima i pobudljivima, pa na momente zaboravljamo svoju životnu dob, opstrukcije, “primjerenost” i slična društvena ograničenja, radeći upravo ono, što nam srce veseli. Vele fotke da ne izgledamo baš holivudski, ali tko mari? Imamo mi i boljih izdanja, prema potrebi !
Uglavnom, dobar je bio dan. Preporučam da se krenemo i pokrenemo iz kišnog razdoblja i učmalosti, prema ultimativnom Suncu. Svima želim noge lagane i dobar vjetar u leđa!
.
F. G.
radio gornji grad 
