Glad koja u meni živi, kako se zapravo zove?

Kojim me mislima hrani, kakvom prazninom mori?

Čeka li da pronađem napušten rudnik u gori,

Da proljeće iz trnja kosove mlade dozove?

.

Oltare promatram hladno, ne vjerujem u žrece.

Pustili su da najbolji bez blagoslova odu.

I ja ću s njima ko Osip* svu krivu popiti vodu,

Životopise prevrćem, pokapam svoje svece.

.

Vrtjeti treba me snažno, možda protresti strujom,

Pokazati mi što su ljubavne moći u stanju.

Mekušac prezreli nisam , đardin u propadanju;

Ja na strništu ležim, brateći se s olujom.

.

Dodirni pravu čakru, protrljaj dlanom tjeme,

Reći će pismo bez marke, žiga i preporuke:

Da najbolje od mene tu je, na dohvatu ruke,

Ako je ruka prava i ako pravo je vrijeme.

.

__________________

*Mandeljštam; Đardin-vrt, ružičnjak

5. veljače 2025. Flora Green