Nikola Devčić Mišo: POSLJEDNJI OPROŠTAJ OD TRGOVACA PARADOKSIMA

POSLJEDNJI OPROŠTAJ OD TRGOVACA PARADOKSIMA
.
U doba ubrzanog zastarijevanja
Klasnih borbi i komunističke hipoteze
Trgovci paradoksima postaju majstori osamljivanja
I, u jednom višem smislu ‘kolektivni čovjek’
Koji dopušta glazbi, filmu i poeziji
Da upravo kroz ‘njega’ ostvari
Svoju višu svrhu,
Svoje estetsko iskupljenje.
.
Oni su dragi, post-politički ready made – ljudi
U savršeno neuređenom društvu prijatelja zločina,
Korisni idioti,
Pravednici sposobni sami sebi oprostiti
Svaku gadost i prostotu
Instrumentalne racionalnosti.
.
Oni su pametni, duhoviti, osjećajni i spremni
Nesebično sudjelovati u noćnim morama drugih.
Kažu: Svi pripadaju svima po zakonu ponude i potražnje,
Svi su podložni prodaji
Svi su pot-kupljivi,
Što si pokvareniji, time si skuplji.
.
Kao akteri digitalne komunikacije
Koja je postala telematska
Odvijajući se na daljinu
telefonom, radijom, televizijom i kompjuterom
Oni neprestano lažu
Ali ne iz interesa, nego iz principa.
.
Laž, nekad liberalno sredstvo trgovine,
danas je tehnika hladne besramnosti, i izraz
nepoštivanja praznih želudaca.
.
Kada bi vrijeme bilo novac,
Apsolutni škrtci bi živjeli vječno.
Daju ne-primajući,
Kako bi uzeli natrag više nego što su dali,
Unaprijed određeni konjukturama
Iz kojih izračunavaju svoje potrebe.
Dobit ostvaruju rasipajući,
Kažu: Kvantitet uništavanja određuje kvalitet užitka.
.
Širina njihovih lijepih duša
Nadmeće se sa dobrotom njihovih čistih ruku.
Sposobni su za sve,
čak i za revoluciju
Ali uvijek izdajnički,
Čak i za ljubav
Ali uvijek – nevjerno.
.
Pretragični za amatere
I nedovoljno komični za profesionalce
Trgovci paradoksima odolijevaju
Strasti prema realnom,
Avangardnim pokretima i, nadrealističkim manifestima.
.
Oštrim pogledima režu dane na komade
i razbacuju ih po trgovima,
Stoje nasuprot teorija relativnosti i kaosa,
Ne odustaju od ugode bestijalnosti, grubosti, tuposti
I nasilja
Spasonosnog sjećanja,
Spasonosnog zaborava,
Perioda pobjedonosnih proleterskih revolucija.
.
Vjeruju da samo kroz ulizivanje i pakost
Stoje na raspolaganju sveprisutnoj egzekutivi
Gena, informacije i znaka,
Želje, vrijednosti i simulakruma.
.
Odviknuti od uzrujavanja egzistencijalnom tjeskobom
U svijetu interaktivnog umiranja u ljepoti
Hulje, oguglale na zlo,
Na jedan poseban, sramežljiv način
Netrpeljivo prijete – kategoričkim imperativom.
.
Svojoj ljubavi daju izraz integralne monstruoznosti
Mrzeći sve što je neprisvojivo.
Oni su Katastrofa ali lijepa
I svakog divljenja vrijedna
Bezobzirnost prepuna obzira.
.
Oni su objektivna slučajnost
Za sve one koji su svoje živote preselili u mikročipove,
Njihova tolerancija prema ljudima kakvi već jesu
Izvire iz prezira prema čovjeku kakav bi trebao biti.
.
Suptilno grabeći i sramoteći svijest o neimaštini,
Predani pustolovini moralne korupcije,
Posvećeni su prvom i jedinom načelu seksualne etike
Koje glasi: svi su krivi dok im se ne dokaže suprotno.
.
Njihov zakašnjeli individualizam truje
Ono što je još možda preostalo od slobodne volje
Za vlastitom slikom o sebi.
.
Privilegirani su time što si dopuštaju
Svoditi opće strasti
Pod posebne afekte euforije imaginacije.
Izuzeti od fizickog rada
U globalno selo isporučuju
Isti onaj reakcionarni kič i šund
Koji tako fanatično progone.
.
Vodeći svoj naknadni život
U duhu dekadentnih intelektualaca,
Oni su posljednji neprijatelji homo celebritiesa
I, istovremeno, posljednji trgovci paradoksima.