Emmanuel Todd: “La sconfitta dell’Occidente”, Fazi Editore, Rim 2024 (str.354)

Italijansko izdanje¹ “Poraza Zapada” Emmanuela Todda, francuskog historičara, sociologa, demografa i antropologa, objavljeno je ubrzo nakon francuskog (“La Défaite de l’Occident”, Gallimard), u jesen prošle godine.

Poznat u svijetu kao jedan od rijetkih profeta pada Sovjetskog Saveza, koju je najavio 1976. u svojom dugom eseju “La chute finale: Essai sur la décomposition de la sphère Soviétique”. Aktuelnim djelom Todd je privukao veliku pažnju u Francuskoj. Knjiga, ne baš lagana za čitanje (unekoliko je “lakši” njegov “Kraj imperija” iz 2002. /2004 objavljen u Hrvatskoj/ kojim je dao analizu urušavanja američkog sistema, neočekivano se našla na listi najprodavanijih knjiga (odmah poslije “Tatà”, romana žvakaće gume od 600 strana superslavne Valérie Perrin). Autor je skrenuo medijsku pažnju koja se ukazuje samo tzv. slavnim osobama, njegovi intervjui bilježe nevjerovatne stotine hiljade viđenja. Sve to uprkos pokušaju lista Le Monde da ga, naravno u duhu onog početnog vala zapadne rusofobije, označi kao putinofila i propagandistu Kremlja u Francuskoj. Međutim, knjiga “proroka zatvorenih očiju”, na žalost uglednog lista, privukla je široku javnu pažnju. (Ni Todd nije ostao dužan lemondistima – na početku knjige citira novinarku Sylvie Kauffmann (Le monde, 2. mart 2022): “Putinov Bilans na čelu Rusije je jedno dugo padanje u pakao zemlje koju je transformisao u agresora…”

Knjigu Emmanuela Todda sam pročitao kao građanin zamoren propagandom italijanskih korporativnih listova i većine italijanskih televizijskih kanala. Malo je slobodnih duhova koji kažu da ih zanima kako naša Evropa može izaći iz zamke koju Todd naziva “samoubistvom uz vlastitu asistenciju”, što bismo prostonarodno ponajbolje preveli kao samoubistvo iz zasjede. Veliki korporitarci (Il Corriere della sera i ostali) nisu pridali pažnju ovom izdanju (u jednom sitnom članku Todd je dobio epitet kontroverzan), ali čitaoci jesu. Ne u onoj mjeri kao u Francuskoj, ali na forumima čitam i da je Todd rekao “mnogo toga što smo već svi znali, medjutim studijski, sintetično, sa nekad neočekivanim paralelama i danas sve rjeđim posezanjem u dubinu evropske, ruske, američke i djelomično kineske historije, što vjerovatno nismo očekivali”. Dodajem još jedan komentar: “’Propast Zapada’ je prije svega jedna filozofski pogled na stanje svijeta u haosu, a kojim dominira kriza u SAD…” (Nalazim odavno bistrijih umova među tzv. običnim čitaocima nego među prefesionalnim recenzentima koji moraju pisati u nekom dominantnom trendu, tj. kako ih gazde usmjere ).

Esej je najneprepričljivi žanr. Jedan moj prijatelj, pisac starog kova, smatra da se o eseju može drugima reći samo šta je tema eseja ili napisati esej o eseju.

Tema? Prividno je u prvom planu Rusija (invazija na Ukrajinu, sankcije Zapada Rusiji, Putinova epoha u kojoj autor prvog čovjeka Rusije ne vidi ni kao ludaka, ni kao psihopatu), ali je evidentno da se Todd u ovom djelu više i dublje bavi porazom vrijednosti kolektivnog Zapada i njegovom, piscu evidentno sve dubljom krizom u koju ga izravno nisu uvukli ni Kina ni Rusija.

Koliko je radikalna Toddova teza? Obrnuto proporzionalna svim propagandnim tezama Zapada (koji, uvjeren u pobjedu nad Rusijom u ratu u kojem nije direktni učesnik, nije imao Plan B), zasnovana na studijskom izučavanju problematike, svima koji se teško oslobađaju predrasuda kojima smo putem medija bombardovani od februara 2022, Toddova teza je maksimalno radikalna. Djeluje kao neka vrsta penicilina ili kisele čorbice nakon pijanstva. Na jednoj strani on razbija (stvarnosno neosnovan) mit o nestabilnosti Putinove Rusije, na drugoj pokušava da nas upozori kako ništa nije započelo ni 2022 (ruska invazija), ni 2014 (Majdan), čak ni dolaskom Putina na vlast, ni padom Zida. Jednostavno, za Todda je autoreferencijalni Zapad, vođen iz Vašingtona (nažalost ne iz Evrope) u kojem je evropska osovina Pariz – Berlin zamijenjena drugom:_ London-Varšava-Kijev – plus skandinavske prijestonice, nesposoban da sagleda dubinu svoje krize. (Skandinavce je doslovno ironizirao: iz rajske neutralnostu ušli su u pakao neizvjesnosti). Ista kriza bi, prema Toddu, bila “sretnija” da je samo ekonomska (energetska in primis), da nije drugih i, po njemu, opasnijih komponenata.

Otud se Todd obilno bavi vladajućim nihilizmom, koji svoje korijene ima u “nultom stanju religije”. Bez obzira na sjajnu analizu krize protestantizma (koja prema Toddu traje već skoro dva stoljeća), kao čitalac nisam ostao uvjeren da je istu i dorekao jer samo djelimično govori o ulozi crkve (ne samo protestantske), prije svega o načinima održavanja tradicije vjere više kao rituala negoli supstance. Ipak, nakon analize procesa udaljavanja od religije, dva nihilizma našeg vremena je i podcrtao: američki i ukrajinski. Karakterišu ih težnja ka (auto)destrukciji i težnja ka nekritičkom odnosu prema konceptu nihilizma.

Todd ne zaboravlja da analizira i ruski nihilizam 19. stoljeća, ali ga više interesuje zapadni, što je i razumljivo: autor je i Francuz i Evropljanin, uz to jedan od zabrinutih građana Starog kontinenta. Doživljavam ga i kao glas koji nam implicitno poručuju da je nemoćan ali da svoja znanja i saznanja mora prenijeti ostalima ma šta mislili njegovi oponenti, pa i kad se iznenade njegovom tezom o Rusiji i Kini, od kojih je samo Kina diktatura. (Pri tom ironično tvrdi da smo ovdje još uvijek u demokratiji, čemu je dokaz i publikacija ove knjige).

I ako iz neprepričljivog u ovom dugom eseju od 11 poglavlja izdvojim kao bitno ne samo Toddovo uvjerenje da otpada svaka teza o ruskoj invaziji na Nato (jedan od bitnih razloga je i demografski problem Rusije), već i ideološku samoću Zapada u svijetu koji, priznali mi to ili ne, sve više postaje multipolaran, znam da su to samo dijelovi jednog širokog kolaža o svijetu danas. Koji je i haotičan jer je dominantno odsustvo dijaloga. Ako tome dodamo da nam je “ostatak svijeta” medijski predočen uz pomoć narcisoidnog zapadnog povećala, problem percepcije svijeta danas u biću građanina Evrope je vrlo problematiča.

Biće dovoljno o ovom korisnom i provokativnom dugom eseju? Znam i sam da nije. Todd je analizirao cijelu galaksiju problema. Budući da je italijanski izdavač Fazi u najavi Toddove knjige naveo da se uskoro očekuju i prijevodi na druge evropske jezike, očekujmo da barem neko u Regionu objavi ovo djelo.

Gorko za čitanje, neka vrsta gorkog “De rerum natura”. Baš kao i gorke pilule koje služe ozdravljenju. U ovom slučaju i od bolesti koja se zove nekritička recepcija medijske propagande.