Uvijek isti glas

(a što molitveni glas kazuje?)

doziva me iz sna.

.

I kad podastrem prigovore nesaničara,

on će reći da niti svemir

ne spava, pa zašto bih ja

očekivao više od ovog opskurnog razmaka

u kome gonetaš u opruženom svjetlu

motkastu spodobu, kvrgavih zglobova,

svjetlu glavu, koja ti se klanja

pod starinskim šeširom.

.

Prisnaži slabe, razveseli one klonula srca,

upamti primljena dobročinstva

prije no pretrpljene povrede.

(Uvijek taj isti glas).

.

Ne zaboravi povlastice

u koje se uibrajaju, o, da, čak

i ovakve noćne more.

Kakve li goleme tame, kakve li

spasonosne litanije!

.

Ilustracija: Schiele: Sjedenje s leđa