Poput “mitoloških materijala” – Kerényi bi kazao “mitologija kao materijal [Stoff]” – konstrukcije nose u sebi indeks povijesti, jedinu i odlučujuću maniru u koju mogu korak po korak biti sakupljeni. Koga međutim interesira kompozicija kao takva, više negoli rekonstruirati predmnijevani “sadržaj” kutije, imat će uvijek na raspolaganju pločice nalik onima u dominu ne neposredno svodive na kakvu određenu formu. Na taj način, ako Jesijevi eseji ne nalikuju “kućici dobrih namjera”, sistematizaciji u većoj mjeri umirujućoj od strukturalizma, to je zbog nisu sastavljeni od uglađenih i izokrenutih komada: malen stup, kamin i prozorčića. Svaki njegov tekst, napisan naglo i gotovo uvijek na pisaćoj mašini, čak i ako se naprasno prekine izgleda dovršen i savršen te poput pločice domina može postati potkrovlje, zid, gornja greda prozora ili odvod vode s krova postat će dio koji tvori neki esej ili esej koji tvori knjigu.

Sve od svojih prvih radova Jesi nije se koncentrirao na značenja mitoloških materijala, nego na njihove “srodnosti po izboru” stavivši naglasak na “slike” u klasičnoj Jungovoj teoriji, na “poveznice” – jedine koje on razumijeva kao “arhetipske” – sposobne povezivati slike i pojmove s onu stranu logičkih odnosa: u odnosu na npr. figure božanske djevojke i junaka koji umre i iznova se rodi vrijede odnosi žena – zemlja, smrt – putovanje. Nasljeđe mitologije predstavlja se drugim riječima njegovu pogledu ne kao pričuva slika punih značenja već kao polje čistih odnosa između figura koje same po sebi nemaju značenja. Važno je, međutim, da se kod toga Jesi služi metaforama kompozicije i brikolažom da bi definirao kako kompoziciju mitoloških materijala tako i razradbu svojeg spoznajnog modela. Kao da kompozicija iziskuje izlaganje oblikovanja; kao da zadržavanje na razini poveznica znači također imati za uzvrat materijale nesvodive na jedno značenje pa dakle oblikovati ih u novu jezičnu poveznicu koja se izlaže kao takva. To je proces koji možda postaje razumljiviji polazeći od poznatog ulomka iz Uvoda u znanstveni studij mitologije: “Mitologija u smislu umjetnosti i mitologija u smislu materijala stopljene su u jedan i identičan fenomen, na isti način na koji su umijeće kompozicije i njezin materijal, svijet zvukova. Glazbeno djelo pokazuje nam umjetnika kao oblikovatelja i istodobno omogućuje nam vidjeti svijet zvukova u činu oblikovanja samoga sebe”. Do tuda Kerényi. Jesijeva točka gledišta smješta se na drugu razinu. Pozicija iskazana u Uvodu biva prihvaćena u potpunosti kao model, ali istodobno vraća se, potencirana, da bi djelovala na sebe samu preobrazivši se u materijal, kao da se čitaju to riječi Kerényijevim naočalama. Cjelokupna Jesijeva refleksija zadržava se, u ravnoteži teškoj i prekarnoj, na ovoj kritičnoj točki u kojoj modus spoznavanja postaje također predmet spoznavanja: neobična i slomljena naprava kod koje središnji dio nedostaje i kod kojega uvijek imamo dva dijela, koji poput svojeg poznatijeg i bližeg roditelja, kotur zvijezda zaodjeven … nitima svake vrste i boje “izgleda lišen smisla ali dovršen” (F. Kafka)

(…)

Kratko prije završne sistematizacije, još jedan plan sadržaja, daleko opsežniji, nosi naslov: Mitovi i skripture. Mitološki materijali moderne Europe. Vrijedi ovdje reproducirati ga s izvornog Jesijevog daktiloskripta:

1. Mitologove “tajne misli”

Mitolog Kàroly Kerényi

1. a) “… čovjek koji puno misli”
2. b) Iskustvo otoka
3. c) Čovjekov mit

Georges Dumézil i odjeljak ultrapovijesti

Ludwig Wittgenstein i parkovi Kensingtona

Carlos Castaneda: “Zašto se smijete?”

1. Praznik i mitološki stroj

Praznik i mitološki stroj

Mitska noć i noć mita

Neaktualnost Dioniza

Optužba za ritualno ubojstvo

1. a) Proces Židovima u Damasku
2. b) Metamorfoze vampira u Njemačkoj

Neoklasicizam i vampirizam u Goetheovoj Nevjesti iz Korinta

III. Kipovi kao sudbine

Čitanje Rimbaudova Pijanog broda

Švejk i drugi: kipovi kao sudbine

Jedan mladenački Lukácsev spis

(na završetku : G. Lukács, Bijeda u duhu)

Rilke, Nietzsche i ničeanstvo s početka 20. stoljeća

Mitologije Thomasa Manna

1. a) Josip i njegova braća: humanizacija mita
2. b) Venusberg – Hexenberg – Zauberberg
3. c) Pedagogija i astrologija

Kompozicija i antropologija kod Eliasa Canettija

“Homo nocturnus”: mitološka antropologija ekspresionizma

1. Mit i kultura desnice

Jezik ideja bez riječi. Rasprava o neofašizmu

Kultura desnice i religija smrti u Srednjoj Europi

Zaključak: Mitološka gastronomija

(Ulomak iz pogovora knjizi Mitološki materijali Furija Jesija iz 1979.)

Preveo Ivan Molek