.

.

Potpuni transkript Malhuretovog govora :

Europa se nalazi na kritičnoj prekretnici u svojoj povijesti. Američki štit izmiče, Ukrajina riskira da bude napuštena, Rusija ojačala.

Washington je postao dvor Nerona, zapaljivog cara, pokornih dvorjana i lude napušene ketaminom zaduženog za čišćenje državne službe.

Ovo je tragedija za slobodni svijet, ali prije svega je tragedija za Sjedinjene Države. Trumpova poruka je da nema smisla biti njegov saveznik jer vas on neće braniti, nametnut će vam veće carine nego svojim neprijateljima i prijetit će da će vam zauzeti teritorije dok podržava diktature koje vas napadaju.

‘Kralj dogovora’ na trbuhu pokazuje što je umijeće dogovora. On misli da će zastrašiti Kinu ležanjem pred Putinom, ali Xi Jinping, vidjevši takvu podložnost, vjerojatno ubrzava pripreme za invaziju na Tajvan.

Nikada u povijesti američki predsjednik nije kapitulirao pred neprijateljem. Nikada nitko od njih nije podržao agresora protiv saveznika … pogazio Ustav SAD-a, izdao toliko nezakonitih izvršnih naredbi, smijenio suce koji su ga mogli spriječiti u tome, smijenio više vojno osoblje jednim potezom, oslabio sve kontrole i ravnoteže i preuzeo kontrolu nad društvenim medijima.

Ovo nije neliberalni zanos, to je početak konfiskacije demokracije. Prisjetimo se da je bilo potrebno samo mjesec dana, tri tjedna i dva dana da se sruši Weimarska Republika i njezin Ustav.

Prije osam dana, upravo u trenutku kada je Trump Macronu mazio leđa u Bijeloj kući, SAD su u UN-u s Rusijom i Sjevernom Korejom glasale protiv Europljana koji traže povlačenje ruskih trupa.

Dva dana kasnije, u Ovalnom uredu, bježač od vojne službe držao je ratnom heroju Zelenskom lekcije iz morala i strategije prije nego što ga je otpustio kao mladoženju, naredivši mu da se sagne ili podnese ostavku.

Večeras je učinio još jedan korak u sramotu zaustavivši isporuku obećanog oružja. Što učiniti pred ovom izdajom? Odgovor je jednostavan: suočite se s tim.

I prije svega, da se ne varamo. Poraz Ukrajine bio bi poraz Europe. Baltičke države, Gruzija, Moldavija već su na listi. Putinov cilj je vratiti se na Jaltu, gdje je pola kontinenta bilo ustupljeno Staljinu.

Zemlje juga čekaju ishod sukoba kako bi odlučile trebaju li nastaviti poštivati ​​Europu ili je sada slobodno gaziti.

Ono što Putin želi jest kraj poretka koji su prije 80 godina uvele Sjedinjene Države i njihovi saveznici, s prvim načelom zabrane stjecanja teritorija silom.

Ta je ideja u srži Ujedinjenih naroda, gdje danas Amerikanci glasaju za agresora, a protiv napadnutih, jer se Trumpova vizija poklapa s Putinovom: povratak u sfere utjecaja, velike sile koje diktiraju sudbinu malih zemalja.

“Dajte mi Grenland, Panamu i Kanadu. Možete dobiti Ukrajinu, Baltik i istočnu Europu. Može dobiti Tajvan i Kinesko more.”

Na večerama oligarha zaljeva Mar-a-Lago to nazivaju “diplomatskim realizmom”.

Tako da sada stojimo sami. Ali ideja da se Putinu ne može suprotstaviti je lažna. Suprotno propagandi Kremlja, Rusija je u lošem stanju. Takozvana druga najveća vojska na svijetu u tri je godine uspjela ugrabiti tek mrvice od tri puta manje naseljene zemlje.

Kamatne stope od 25 posto, kolaps deviznih i zlatnih rezervi, demografski kolaps, sve to pokazuje da je [Rusija] na rubu ponora. Američka ruka pomoći Putinu najveća je strateška pogreška ikada učinjena u ratu.

Šok je nasilan, ali ima vrlinu. Europljani izlaze iz poricanja. U Münchenu su u jednom danu shvatili da su opstanak Ukrajine i budućnost Europe u njihovim rukama i da imaju tri imperativa.

Ubrzati vojnu pomoć Ukrajini kako bi se kompenziralo američko odustajanje, kako bi izdržala, i naravno nametnula svoju prisutnost i prisutnost Europe u bilo kakvim pregovorima.

Ovo će biti skupo. Bit će potrebno okončati tabu upotrebe zamrznute ruske imovine [i] zaobići suučesnike Moskve unutar same Europe koalicijom samo voljnih zemalja, što uključuje, naravno, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Konačno — a to je najhitnije jer će za to biti potrebno najviše vremena — moramo izgraditi europsku obranu, predugo zanemarivanu u korist američkog kišobrana od 1945. i potopljenu od pada Berlinskog zida.

To je herkulovski zadatak, ali po njegovom uspjehu ili neuspjehu o čelnicima današnje demokratske Europe suditi će se u povijesnim knjigama.

Friedrich Merz je upravo izjavio da Europa treba vlastiti vojni savez. Ovo je način da se prizna da je Francuska desetljećima bila u pravu kada se zalagala za stratešku autonomiju.

Ostaje ga izgraditi.

Bit će potrebno masivno ulagati, ojačati Europski obrambeni fond izvan kriterija zaduživanja iz Maastrichta, uskladiti sustave naoružanja i streljiva, ubrzati ulazak u [Europsku] uniju Ukrajine, koja je danas vodeća europska vojska, promisliti mjesto i uvjete nuklearnog odvraćanja na temelju francuskih i britanskih sposobnosti, ponovno pokrenuti proturaketnu obranu i satelitske programe.

Plan koji je jučer najavila Ursula von der Leyen vrlo je dobra polazna točka. A trebat će još mnogo toga.

Europa će ponovno postati vojna sila jedino ako ponovno postane industrijska sila. Jednom riječju, Draghijevo izvješće morat će se provesti. Zauvijek.

Ali pravo ponovno naoružavanje Europe je njezino moralno ponovno naoružavanje.

Moramo uvjeriti javno mnijenje protiv umora od rata i straha, a posebno u suočavanju s Putinovim pajtašima, krajnjom desnicom i krajnjom ljevicom.

Jučer su se u Narodnoj skupštini ponovno svađali, gospodine premijeru, prije vas, protiv europskog jedinstva, protiv europske obrane.

Kažu da žele mir. Ono što ni oni ni Trump ne kažu jest da je njihov mir kapitulacija, mir poraza, zamjena “de Gaullea Zelenskog” “ukrajinskim Pétainom” na Putinov mig i poziv. Mir kolaboracionista koji već tri godine odbijaju svaku pomoć Ukrajincima.

Je li ovo kraj Atlantskog saveza? Rizik je velik.

Ali u posljednjih nekoliko dana, javno poniženje Zelenskog i sve lude odluke donesene u proteklih mjesec dana konačno su natjerale Amerikance da reagiraju.

Ankete padaju. Republikanske zakonodavce dočekuju neprijateljski raspoložene gomile u njihovim izbornim jedinicama. Čak i Fox News postaje kritičan.

Trumpisti više nisu u svom veličanstvu. Oni kontroliraju izvršnu vlast, Kongres, Vrhovni sud i društvene mreže.

Ali u američkoj povijesti uvijek su pobjeđivali branitelji slobode. Počinju dizati glave.

Sudbina Ukrajine igra se u rovovima, ali ovisi i o onima u SAD-u koji žele obraniti demokraciju, a ovdje o našoj sposobnosti da ujedinimo Europljane, pronađemo sredstva za njihovu zajedničku obranu i učinimo Europu silom kakva je nekad bila u povijesti i kakva oklijeva ponovno postati.

Naši roditelji su uz veliku cijenu pobijedili fašizam i komunizam.

Zadaća naše generacije je pobijediti totalitarizme 21. stoljeća.

Živjela slobodna Ukrajina, živjela demokratska Europa.