Lako je zavoljeti vlastite greške,

Naročito one koje se stalno ponavljaju,

One koje progone u budućnost,

Greške po kojima te svi znaju

Po kojima te prepoznaju

Kao očajničku upućenost

U lošu beskonačnost, ali

Da bi zavolio moralno patuljastu svinju

Moraš misliti da te ona treba,

Moraš samome sebi reći: ona bez mene

Ne bi znala živjeti,

Moraš joj dati uvijek iznova šansu

I, u strašnoj polemici

Postupati s njom kao s – utopijom.

.

Da bi volio malograđanski brižnu svinju

Kao sliku i priliku svojih vlastitih želja

U duši mora postojati mjesto

Za neki drugi život

Od kojega ne odustaješ,

Mora postojati život vrijedan napora pojma

U Dijalektičkom suživotu

Sa tehnokratskom svinjom – protiv nacionalističke svinje

I, svečana začudnost proturječnih određenja

Zrelih bobica grožđa

Koje padaju na zemlju

A da ih ništa ne boli.

.

Talentirana svinja je lijepa

Kada trijumfira i, uzvišena

Kada se bori za svoju stvar.

Politička svinja želi da ju se čuje,

Kaže: zbog mene ste tako hrabri,

Kaže: zbog mene je vaš govor bio dobar.

Angažirana Svinja je izmislila

Nove teorije igara oponašanja

Banalnosti ontologijskih razlika

Izgubljene čistoće

Svoje herojske mladosti

Za nas,

Da bismo vidjeli bol,

Da bismo razumjeli ono što ne možemo vidjeti,

Praksu dokolice kao stupnjeviti napredak neposluha

U mediju jezika, slike i zvuka

I, da na blistavom putu prema nemogućem

Ne odustanemo od okrutnosti.

.

Tko bi još mogao bolje od mene,

Kojega je zadesila teška sudbina

Prosvijećene svinje – posvjedočiti

Da se može ponosno propadati,

Sve dok blažena pčela natovarena peludom

Ne sleti na tvoju otvorenu ranu boje karanfila

Kojom se iskupljuje obećanje

Dezertera zlobnog pogleda

Koji zna biti ohol i prepotentan.

.

Znanje ljubavi je sreća,

Znanje komunizma je pravda,

Znanje umjetnosti je tragedija,

Znanje pizduna je pizdarija,

A znanje svinje je svinjarija,

Najveća je svinja onaj koji ne zna da je svinja.

Odnos svijesti prema svinjariji je zahvalnost,

To čini njeno dostojanstvo.

.

Ne postoji izbor oportunističke svinje,

Ona je uvijek već tu, kao nečista savjest,

Odnosno kao transcendentalna svinjarija,

Ali ne kao svinjarija logike,

Nego kao logika svinjarije,

Nesposobnosti proleterske svijesti

Za egzegezu zagonetke

U društvu razmjene nesvjesnom samoga sebe.

.

Pitanje glasi: kako filozofski misliti zagonetku svinjarije?

Sve je jasnije da je uvažena svinja

Minima moralia naše druge prirode,

Apsolutni duh na bijelom konju

Koji ni sam ne zna što hoće,

Istovremeno emancipirajući i ponižavajući,

Otuđenjem, šokom i osjećajem izoliranosti,

Magijski atonalno i – disonantno.

U hladnim noćima

Kada sa srcolikom svinjom razmjenjujem dah

Ništa više za sebe ne trebam,

Ništa više za tebe ne želim.

Tvoje krhke ruke svjedočit će za mene

Dok ponovo ne postanem

Velikom tajnom.