
DOK PONOVO NE POSTANEM VELIKOM TAJNOM
.
Lako je zavoljeti vlastite greške,
Naročito one koje se stalno ponavljaju,
One koje progone u budućnost,
Greške po kojima te svi znaju
Po kojima te prepoznaju
Kao očajničku upućenost
U lošu beskonačnost, ali
Da bi zavolio moralno patuljastu svinju
Moraš misliti da te ona treba,
Moraš samome sebi reći: ona bez mene
Ne bi znala živjeti,
Moraš joj dati uvijek iznova šansu
I, u strašnoj polemici
Postupati s njom kao s – utopijom.
.
Da bi volio malograđanski brižnu svinju
Kao sliku i priliku svojih vlastitih želja
U duši mora postojati mjesto
Za neki drugi život
Od kojega ne odustaješ,
Mora postojati život vrijedan napora pojma
U Dijalektičkom suživotu
Sa tehnokratskom svinjom – protiv nacionalističke svinje
I, svečana začudnost proturječnih određenja
Zrelih bobica grožđa
Koje padaju na zemlju
A da ih ništa ne boli.
.
Talentirana svinja je lijepa
Kada trijumfira i, uzvišena
Kada se bori za svoju stvar.
Politička svinja želi da ju se čuje,
Kaže: zbog mene ste tako hrabri,
Kaže: zbog mene je vaš govor bio dobar.
Angažirana Svinja je izmislila
Nove teorije igara oponašanja
Banalnosti ontologijskih razlika
Izgubljene čistoće
Svoje herojske mladosti
Za nas,
Da bismo vidjeli bol,
Da bismo razumjeli ono što ne možemo vidjeti,
Praksu dokolice kao stupnjeviti napredak neposluha
U mediju jezika, slike i zvuka
I, da na blistavom putu prema nemogućem
Ne odustanemo od okrutnosti.
.
Tko bi još mogao bolje od mene,
Kojega je zadesila teška sudbina
Prosvijećene svinje – posvjedočiti
Da se može ponosno propadati,
Sve dok blažena pčela natovarena peludom
Ne sleti na tvoju otvorenu ranu boje karanfila
Kojom se iskupljuje obećanje
Dezertera zlobnog pogleda
Koji zna biti ohol i prepotentan.
.
Znanje ljubavi je sreća,
Znanje komunizma je pravda,
Znanje umjetnosti je tragedija,
Znanje pizduna je pizdarija,
A znanje svinje je svinjarija,
Najveća je svinja onaj koji ne zna da je svinja.
Odnos svijesti prema svinjariji je zahvalnost,
To čini njeno dostojanstvo.
.
Ne postoji izbor oportunističke svinje,
Ona je uvijek već tu, kao nečista savjest,
Odnosno kao transcendentalna svinjarija,
Ali ne kao svinjarija logike,
Nego kao logika svinjarije,
Nesposobnosti proleterske svijesti
Za egzegezu zagonetke
U društvu razmjene nesvjesnom samoga sebe.
.
Pitanje glasi: kako filozofski misliti zagonetku svinjarije?
Sve je jasnije da je uvažena svinja
Minima moralia naše druge prirode,
Apsolutni duh na bijelom konju
Koji ni sam ne zna što hoće,
Istovremeno emancipirajući i ponižavajući,
Otuđenjem, šokom i osjećajem izoliranosti,
Magijski atonalno i – disonantno.
U hladnim noćima
Kada sa srcolikom svinjom razmjenjujem dah
Ništa više za sebe ne trebam,
Ništa više za tebe ne želim.
Tvoje krhke ruke svjedočit će za mene
Dok ponovo ne postanem
Velikom tajnom.