Još nešto se događa, paralelno sa studentskim prosvjedima. Podrška koju studenti dobivaju iz svih država bivše Juge, a pogotovo podrška iz Hrvatske, te virtualni zagrljaji koje međusobno razmjenjuju građani Srbije i Hrvatske neopisivo živciraju one koji bi doživotno mrzili. Njima svaki, i najmanji znak prijateljstva, pomirenja i dobre volje izaziva paniku i užas. Oni ne znaju i ne poznaju ništa osim mržnje u svojim životićima, od nje žive, njome se hrane, to je jedina zastava pod kojom hodaju. Uznemiravamo njihove patologije, rušimo im snove o vječnoj mržnji, ne podnose nas, nerviramo ih pa gdje god mogu ulijeću s nemoćnim pljuvačkim komentarima i s jedne i s druge strane. Rat i krv – to su njihovi mokri snovi, blato i smrt, to je jedino polje na kojem imaju moć i na kojem se mogu ostvariti, ako ne kao ljudi, onda bar kao čudovišta.