Ti me ulovi u zlatnom satu, sve mreže baci!

Toliko toga još ima, što pliva izvan oka!

U hramu visoke trave bili smo najbolji đaci,

A kupola je bila kristalna i visoka!

.

Bili smo djeca zemlje, pravu birali školu,

Pustili da nas snijeg ledi i obrije sjeverac.

Kukuruz starih sorti rasipali po stolu:

Zubanac i tvrdunac, kokičar i šećerac!

.

Kroz polje suncokreta gazili, tablu lana.

Trljali konopljin listić, žvakali kiseljaka,

Pratili kišni oblak, nadut ko perje purana,

Kupovali od mrava plodove s šumskog buvljaka.

.

Kopriva mrtva i živa davala nam je žara,

(Na nožnom listu nosim pečate njene skrbi).

Sjećam se tko je dao brižnoj pomnji čuvara

Krtičnjake u polju, ptičje gnijezdo na vrbi.

.

Pa, lako ćeš me naći u tome satu zlatnom:

Pored potoka snatrim, oprosti kad se ne javim.

Klanjam se izdaleka vremenu nepovratnom:

Na vratima se travnja od ljepote zatravim!

.