.

.

svjesna pogibija je razlika između slastičara i kirurga

što bi živio ako u zlobi nisi odmetnik na galgama

kog bi ljubio ako nisi u žrvanj istresao proso i dušu

iz prosa reinkarnira se samljeveno sunce

u nagnječenoj duši koprca se žilava hostija kao izmigoljeni kapitalac

gini

i bojažljiviji od tebe prinose se klinovima

i ljepši od tebe ne dvoje kako u zagibalim koljenima

pomoriti šarce i volovske papke

gini gini

jučer

u ženi koja je usnom omekšala hostiju i vratila život u pero

danas

u pjesmi što vilajet je pogašenog zraka i balkanskih osveta

sutra

u nerazumijevanju bičaša i palanačkom krivolovu

gini

stvoren si za smrt

pravednu i bržu od pomazanoga grijeha

namješten na zvjezdani ciljnik ne izmiči se Božjim parangalima

ako na udicu i nije zakvačena vječnost kao neodoljivi mamac ti

plućima zagrizi volfram i predaj krljušt na obdukciju

gini gini

u stoljetnoj jami i današnjem nožu

oživjet ćeš u jesenskim suncokretima u zaraslu rovu

u vodopadu otopljena leda

u ženi koja je napućila dah u nebotoksnim usnicama

u zapregama koljena na nizbrdici gdje ustoženi snovi jure u plamen

gini da bi živio u gubici šarca

pjenom podiže smisao na udicu

zategnutog parangala