Izvod iz Wikipedije na njemačkom, natuknica Dan pobjede (Tag des Sieges), posljednji put ažurirana 8.1.2025.

7. maja 1945. general-pukovnik Alfred Jodl u ime Wehrmachta potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju. Prema njoj Wehrmacht je okončao sve borbena djelovanja protiv saveznika na svim frontovima. Kapitulacija je stupila na snagu 8. maja. Već prije toga dijelovi Wehrmachta su kapitulirali. Međutim, sovjetski diktator Staljin zatražio je da se kapitulacija ponovi u Berlinu. Njemački vrhovni zapovjednici kopnene vojske i ratne mornarice, Keitel i von Friedeburg, kao i Sumpff za ratno zrakoplovstvo, u noći od 8. na 9. maja 1945. potpisali su u sovjetskom glavnom štabu u Berlin-Karlshorstu (Wehrmachtova Škola vojne inženjerije I., danas Muzej Berlin-Karlshorst) ratifikacijski dokument bezuvjetne kapitulacije Wehrmachta. 9. maja u 00.16 sati (njemačko ljetno vrijeme); 01.16 Moskovsko vrijeme) pod dokument su stavljeni posljednji potpisi. Stoga se do danas u Rusiji i drugim zemljama Zajednice nezavisnih zemalja svečanosti povodom „Kraja Velikog domovinskog rata“ održavaju 9. maja.

Odlukom od 8. maja 1945. u Sovjetskom savezu prvo je proglašen neradni dan „Dan nacionalne svečanosti – praznik pobjede“. Prva pobjednička vojna parada na Crvenom trgu održana je 24. lipnja 1945. I dan pobjede nad Japanom, 3. rujna, postao je nacionalni praznik. Već 7. maja 1947. saopćeno je da 3. rujna ima biti radni dan. Od 23. prosinca 1947. Staljin je 9. maj degradirao u obični radni dan. Na njegov rođendan u prosincu 1948. je štoviše mnogo ratnih invalida odvedeno u ustanove čime se u gradovima više nisu svakodnevno viđale posljedice rata.

Do 1965., kada su prvi put obnovljene pobjedničke vojne parade, dan je ostao dan tihog sjećanja. U Sovjetskom savezu od Dana pobjede bili su važniji 1. maj i 7. studenog, ideološki simboli socijalizma i revolucije s moćnim demonstracijama i vojnim paradama. Slavistica Nina Tumarkin analizirala je preobrazbu u Brežnjevljevo doba kao nužnost za politički sistem, a to zbog tihog obezvređivanja Lenjinovog kulta: kult „Velikog Domovinskog rata“ trebao je kao mit o legitimaciji jednostranačke države nadomjestiti Oktobarsku revoluciju. Po cijeloj zemlji izgrađivani su spomenici a kultura sjećanja sakralizirana.

Nakon 1985. pojavile su povijesne činjenice koje su dovele u pitanje celebriranje „Spašavanja slobode Europe“ i druge narative. Prije svega, rušeni su Staljinovi spomenici. Nakon što su ukinute i vojne parade 7. studenog, između 1991. i 1995. uopće nije bilo parada. 1995. prvi put je opet održana vojna parada, no bez pokazivanja vojne tehnike. To je tako ostalo do 2008.

Sedamdesetih i osamdesetih godina dan je još slavljen „sa suzama u očima“ i vrlo individualno, kaže publicist i sveučilišni docent Sergej Medvedev. Pod Putinom on se razvio u „davatelja takta tihe militarizacije društva i središnjim mjestom ideologije nadomjestka“, koja je služila i legitimiranju Putina. „Možem povrotit“ – „Možemo ponoviti“ispisivali su neki Rusi na automobile; kult i heroizacija prošlosti puno toga kaže o sadašnjosti i nedostatku vjere u budućnost u Rusiji, pisao je list Neue Zürcher Zeitung.

Boris Schumatsky to je nazvao „ideološkom zloupotrebom rata“, a u Putinovoj Rusiji da ona ide čak mnogo dalje nego u Sovjetskom savezu. „Veliki Domovinski rat“ opravdava kremaljski režim, a sad i rat protiv Ukrajine. Za „javnu difamaciju časnih ratnih dana“ od 2014. zapriječena je kazna od do godine zatvaranja u logor. Kako polako nestaju veterani, 9. maj se u školama mladoj generaciji rat ne prikazuje kao bol, nego razlog da se bude ponosan. Neočekivana pokrenuta inicijativa predsjednika Putina o promjeni ustava iz siječnja 2020. sadrži pasus koji se bavi „obranom istine o ratu“; zastupati mišljenje koje odudara od njegovog službenog prikaza time postaje kršenjem ustava. U obrazloženju otkazivanja parade 2020., Putin je govorio o „svetom datumu“.

Nenad Popović

Napomene prevodioca:

Maj, na hrvatskom svibanj.

Ljetno vrijeme u Njemačkoj uveo je Adolf Hitler 1940. godine.

Alfred Jodl rođen je 1890. u Würzburgu a obješen 1946. u Nürnbergu.

Stalijin se punim imenom (ruskim) zvao Josip Visarjonovič Staljin, rođen je kao Iosseb Bessarionis dse Dschughaschwili u njemačkoj transkripciji, u francuskoj i engleskoj kao Iosef Besarionis Dze Jughashvil, nadimci su mu prethodno bili Sosa i Koba.

Wilhelm Keitel rođen je 1882. a obješen 1946. (u Nürenbergu).

Hans-Jürgen Stumpff rođen je 1889. a u umro 1969. u Frankfurtu na Majni. Oslobođen na suđenju za ratne zločine, 1950. „stupio je u kontakt“ s radikalno desnim, ilegalnim „Bratstvom“ (Bruderschaft) kojeg je osnovao bivši hamburški NSDAP-ov gauleiter i komesar Reicha za flotu Karl Kaufmann, dok mu se kćer Renate 1945. daljinski vjenčala (rezervirano za Wehrmacht) s generalom Karlom-Güntherom von Haseom, nosiocem Viteškog križa reda Željeznog križa, ordena iz nacističke njemačke i kasnijim državnim tajnikom vlade u Bonnu, ambasadorom SRNJ u Londonu i intendantom ZDF-a, najvećeg njemačkog tv kanala.

Hans Georg von Friedeberg rođen je 1895., bio je admiral, i to generalni, Generaladmiral, a ubio se na dan hapšenja od strane britanske vojne policije 23. 5.1945. pomoću cijankalijeve kapsule.

Zajednica nezavisnih država je pogrešno, ispravno je Zajednica neovisnih država, budući da na ruskom glasi Sodruženstvo nezvisnijih gosudarstvje.

Lenjin je Vladimir Ilič Lenjin, ali Uljanov, umro je 1924. u Gorki Lenjinskij.

Brežnjev je Leonid, rođen je 1906. u Kamiansku u Ukrajini, umro je 1982.

Nina Tumarkin je amerikanskij historik (osim na ruskom, wikipedija je nema).

Sergej Medvedev je ruski novinar rođen 1966., radio je za predsjednika Borisa Jelcina, a sad kao vanjski profesor na Karlovom sveučilištu u Pragu i drugdje.

Neue Zürcher Zeitung je glasilo poznato drugu Titu. 1945., u Beogradu tokom ljeta švicarski ambasador Zellweger mu se obraća: „Što sad odmah mogu učiniti za Vašu zemlju?“ Na to maršal: „Pa pribavite nam još tri pretplate na Neue Zürcher Zeitung; potreban nam je privredni dio.“ Ambasador je jako obradovan, kaže „To se razumije samo po sebi, urediti ću to“ i oprašta se sa „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Tito je iznenađen i pita: „Kako to da Vi to kažete?“ (To je lozinka oslobodilačke borbe Jugoslavena; rabi se kao pozdrav, nalazi se na kraju svakog pisma i na svakom drvenom križu nad palim partizanima i poklanim seljacima.) Zellweger uzvraća: „Jer se naša zemlja u potpunosti slaže s Vašom. Kao što je poznato, Švicarska je jedna stara demokracija, mi odbijamo fašizam i naš narod ljubi slobodu.“ (Paul Parin, u knjizi S jugoslavenskim partizanima)