Literatura je na koncu čovjek koji hoće nešto da kaže ljudima kojima je okružen: doživio sam to ili doživio sam ono. I ako to kaže na uvjerljiv, sugestivan, prije svega originalan način – onda je to više-manje literatura.
Imate danas jednu masu stvari u zapadnoevropskoj literaturi koja je čista hartija i koja je štono kažu čisti biznis. Literatura je postala danas industrija i imate šou biznismene koji zarađuju ogromne svote novaca i uživaju veliki ugled.
E, šta je tu vrijednost, a šta nije? – to je veliko pitanje. Mi svakako sami sebi ne umijemo da pravimo reklamu na tom velikom sajmu literature… Ako nešto ne bi trebalo da se dijeli, po principu političke administracije, to je upravo literatura, jer ona je, ako je to doista, jedna i nedjeljiva u međunarodnim omjerima po čitavom svijetu…
Kada je riječ o društvenim tokovima, uopće, pitamo se, da li je uopće moguće da ih literatura ne bi pratila, jer htjela ona to ili ne, ona je sama obuhvaćena tim ‘tokovima’, ona je sama nošena raznovrsnim društvenim strujama, ona teče s njima – lijevo ili desno – i onda kad je uvjerena da to ne čini…~ M. K., intervju, iz 1966.
radio gornji grad 
