VELIČANSTVENA JALOVOST OZNAČAVANJA, IZRAŽAVANJA, ZNAČENJA I SMISLA
.
Ironiziramo sadržaj, parodiramo formu.
Kada govorimo o primatu forme nad sadržajem
Mislimo li na primat parodije nad ironijom.
Inicirani u filozofiju moraju učiti
Za razliku od iniciranih u najsvetiji misterij filma i glazbe
Gdje se biva pasivnim na jedan poseban način
Da bi se dospjelo u stanje iluminacije.
Film prikazuje ono nevjerojatno.
Ono što gledamo stvoreno je iz onog što ne vidimo.
Šta hoće film: sve! Što film može: ništa!
Umjetnik kao i znanstvenik igrajući se pričaju priče
Koje su dužni obrazložiti i provjeriti.
Idealnu igru ne ostvaruje ni čovjek ni bog.
Ona se može samo uglazbljeno misliti, i to kao bez-smisao.
Idealna igra postoji samo u mišljenju i umjetnosti.
Po tome, mišljenje i umjetnost su stvarni
I, prema tome, remete stvarnost stvarnosti,
Remete moralnost i ekonomiju svijeta
U kojem nismo samo dodaci strojevima ili robi,
Nego i mikročipovima i umjetnoj inteligenciji.
Nitko više ne uzima za ozbiljno ideju
Da je odgovor na sve naše probleme – socijalizam.
Kome još trebaju intelektualci
pored komunikacijskih stratega.
Kome još treba barbarstvo i antisemitizam,
Ekstremno nasilje i islamofobija
Pored predizbornih računica u brizi za opću pravdu
Iz utopjske perspektive miroljubivog zajedničkog življenja.
Kome još treba malograđanski politički džihad vlastitih interesa
Koji spava u srcu svakog liberala
Pored inkvizitora reakcionarnog modernizma i antikomunizma.
Kome još treba ljepota koja smrt je što mami,
Pored veličanstvene jalovosti označavanja, izražavanja, značenja I smisla.
Moja je zadaća ništa ne propustiti.
Moja je zadaća plivati protiv struje.
Tako znam da neću čuti pjevanje sirena.
Iako, ne znam šta je gore: kada pjevaju ili kada šute.
I još nešto u vezi sirena: kako li je tek njima kada ja pjevam, ili šutim.
Volim užase melankolije progonstva
I, nije mi strana euforija idolopoklonstva.
Je li narav čovjekova i njegova sudbina?
Primordijalni čovjek-junak Triptolem,
Ubojica naroda, trostruki ratnik
I, njegova žena Pauzanija,
Uživali su u ubijanju.
Civilizirani, odnosno obraćeni su triput pooranom njivom.
Triptolem zemljom pronosi blagoslov Demetrina žita, a Dioniz vina,
To je početak priče o širenju pitomog života,
Civilizacije jednostavnog življenja,
Poštivanja roditelja, bogova u biljkama žitaricama, i plodovima,
I brige, i čuvanja životinja.
Tko je bila Demetra ‘demo-meter’, majka koja daje da narod raste,
Ili ‘ge-meter’ majka zemlje,
Njezin je kult bio blag ali tuđ,
Ona nije zahtjevala da vidi krv.
Nijedna biljka ne spominje se tako izričito presudnom za sudbinu Perzefone kao nar.
Dovoljno je bilo samo jedno zrno
Da bi zauvijek pripadala strašnom podzemnom svijetu.
Nar, jabuka, smokva i vinova loza povezani su s Dionizom,
A badem i datulja s Reom.
Jesti ili govoriti. Jesti riječi ili govoriti o hrani.
Jesti ono što je ponuđeno, ili biti ponuđen onome što se jede.
Iskustvo određuje svemu mjeru osim matematici.
Mudrost određuje granice čak i razumu.
Mudri ne žale ni umrle ni žive,
Ni indijance ni limenu glazbu.
Nijedno čovjekovo otkriće ne može se usporediti sa plugom.
Prvi ljubavnik zemlje izumitelj je pluga, orač Jason.
Isto je činio Inka, sin sunca, sa sjemenom kukuruza,
Isto je činio kineski car, sin zvijezda,
Kao i kćer japanske božice sunca Amaterasu Toyouke-hime
Čija je sjena ili ekstrakcija bila riža.
Dravidska civilizacija uzgajala je ječam i pšenicu u dolini rijeke Ind,
U Egiptu je Izida, gospa od kruha, piva i zelenih polja,
Njen rimski pandan božica je žita Cerera,
Za židove je Pasha jedan od najvećih blagdana,
Tada se priprema i peče ‘macot’- beskvasni kruh
Koji podsjeća na izlazak židova iz egipatskog ropstva.
‘Ja sam kruh života’, govorio je Isus,
‘Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe,
Ovo je kruh koji silazi s neba, da tko od njega jede ne umre’.
Svaka smrt ima dva oblika:
Proširenje u biljnom I, proširenje u božanskom obliku,
Odnosno ispočetka je ljudski oblik i ljudska patnja,
Zatim biljni oblik i božansko stanje bez patnje i bez smrti,
Neindividualizirani oblik zoe – neuništivi život.
Dioniz i Perzefona raskidaju s tom tradicijom:
Oni jamče biljnu prehranu
I slatkasti biljni napitak od pržene ječmene prekrupe
Uz dodatak mente, divljeg ružmarina, ili čak maka – ‘kykeon’,
Koji ne donosi samo zanos, nego je i biljni i životinjski izraz same zoe,
Obdaren bogolikim ljudskim licem.
Odlazak u kazalište razlikuje se od dolaska u ‘telesterij’.
U kazalištu se ‘personae’ pojavljuju pred publikom pod maskama,
Poput duhova iz podzemnog svijeta, prerušeni.
Gledatelji tragedije bili su pošteđeni napora inicijacije,
Dugotrajnih priprema posta i procesijskog putovanja,
Okupljanja i zapovjedi čuvanja tajne.
Oni nisu morali vlastitim snagama stvoriti stanje ‘epopteiae’.
To stanje za gledanje su za njih pripremali pjesnik, zbor i glumci
Na za to prikladnom mjestu-‘theatronu’.
Gledatelj tragedije prolazio je kroz patnju, nade i tjeskobe drugih,
Supatnju i strah, zaboravljajući samoga sebe i bio – ‘katharsis’.
Učešće u misteriju sasvim je drugačije.
Akteri u misteriju bivaju ‘katharmos’ davno prije ‘epoptije’.
Prema tome, pročišćenje duše gledatelja u teatru zbiva se na kraju,
A u misteriju na početku.
Gledatelj teatra može gledati zlim okom ali
Tek sablasni pogled ili blažena vizija omogućava
Viđenje nevidljivog prisutnim i
U potpunosti otklanja strah
Od ulaska u labirint koji je jedna crta
Na kojoj je umjesto minotaura riječ
Što je istovremeno i smisao
Koja može biti izraz najčistije dječje radosti.
Pogled je pobjednika analitičan,
Pogled pobjeđenih uvijek je kritičan.
Izložiti se kritičkom pogledu
Znači biti potaknut na mišljenje i osjećanje.
Živjeti u postfašističkom političkom i korporativnom imaginariju
Znači biti potaknut na hrabrost i angažman,
Znači načelo jednakosti staviti u središte svojih borbi.
I drugi se bore. Ali ne jedni za druge.
I pritom su sretni.
Na kraju, glave im dodje veselje, a ne borba.
Ovaj svijet uvijek može biti bolji.
To nas drugarstvo partizana zovu uspomene.
Svoj život promijeniti moraš!
Zato i trebamo jedni druge.
radio gornji grad 
