Prema tvrdnjama novinara, urednika, vlasnika i izdavača portala Istra24, Dražena Majića, nezavisni kandidat na čijoj sam listi na lokalnim pulskim izborima, Goran Mihovilović, interesno je direktno povezan, navodim bez hijerarhijskog ili abecednog reda, s Antunom Klimanom (HDZ), Borisom Miletićem (nezavisni), Klaudijem Vitasovićem (IDS), posredno sa Seanom Poropatom (HDZ), Branislavom Bojanićem (HDZ) te izvjesnim gospodinom poznatim pod živopisnim nadimkom Tomo Ustaša. Uz to, u prvom redu je zapravo zastupnik građevinske tvrtke „Stanoinvest“, koja ga financira, ali ako dobro shvaćam iz teksta zapravo financira i sve prethodno navedene, i, osim što je predstavnik građevinskog lobija, istodobno je predstavnik HDZ-a, IDS-a i IDS-ovog protivnika na županijskoj razini.

Kako je ovako daleko dogurao čovjek koji se u politiku upustio prvi put u životu, a ranije se bavio isključivo marketingom, sportom i pisanjem kazališnih predstava na dijalektu?

Krenimo redom, da upotrijebim legendarnu uvodnu frazu Ilka Ćimića iza koje uvijek slijede neviđene komplikacije.

Tomo Ustaša (ispričavam se čovjeku ako mu ovo nije pravi nadimak, ali objavljen je urbi et orbi u javnom glasilu) jedna je od najvažnijih karika u ovoj priči. „Insajderi tvrde“ (što znači da je ta činjenica posve pouzdana i provjerena i dalje se nema kamo) da je Tomo zlosretnog prezimena uključen u Mihovilovićevu predizbornu kampanju. Nakon što su „insajderi“, za koje, nekako pretpostavljam, nikad nećemo doznati ni tko su, niti bi li ovu tvrdnju ponovili na sudu, a ako idemo još dalje postoje li uopće kao takvi ili su fiktivni karakteri, „potvrdili“ ovu vezu, dalje se sve otvara takoreći samo od sebe: nekakva konzalting tvrtka u vlasništvu obitelji Tome U. (Člana obitelji? Kojeg? Ili cijele obitelji kao takve?) ima sjedište u prostorijama u kojima pjeva katolički zbor koji vodi Kliman, a prostor za pjevanje katoličkog zbora ustupio je Miletić. Obrnimo stvar: Kliman odlazi Miletiću jer želi smjestiti katolički zbor, Miletić to dubiozno pjevanje odobrava, katolici ništa ne pjevaju nego useljavaju obitelj Tome Ustaše, Tomo vodi predizbornu kampanju Gorana Mihovilovića. Dosad je sve vrlo logično, argumentirano i jasno, u toj priči jednostavno nema nategnutih elemenata; nejasno je zašto bi bilo kojim drugim putem uopće mogla krenuti. Jedino još nedostaje pitanje: zašto? Zašto je Miletić ovlastio katolički zbor, pardon Klimana, da nekome iz obitelji Tome Ustaše ustupi prostor kako bi promovirao Gorana Mihovilovića?

Odgovor je krajnje jednostavan: to je zbog toga što HDZ uopće ne želi funkcije za koje se kandidira u Istri. Hoće tu groznu gnjavažu, da budu župani, gradonačelnici, ili uopće funkcioneri, uvaliti drugim ljudima. I to je prirodna želja koju će i najmanje maštovit čovjek razumjeti: zašto bi pobogu itko bio gradonačelnik, ili župan, ako to ne mora? Tako je HDZ za župana kandidirao Klimana, ali na tom mjestu u stvari želi Miletića, a za gradonačelnika su kandidirali Poropata, ali ni on nije lud da se s tim gnjavi, nego bi rađe da grad vodi neovisni Mihovilović. HDZ se u Istri zapravo urotio da ne dođe na vlast, i pokrenuli su iznimno kompliciranu mrežu spletki, zakulisnih igara i uložili ozbiljan novac da se posve osiguraju da vlast neće biti u njihovim rukama, pa čak ni na razini gradskih ili županijskih vijećnika. Naravno da je ovo genijalan obrat koji nitko ni u ludilu ne bi očekivao od HDZ-a, ali novinarstvo među ostalim upravo tome služi, da nam predoči logiku i motivaciju nama nedokučivih visokih političkih sfera.

Za sve ovo postoje vrlo konkretni dokazi, koji su neporecivi: prvo, netko (insajder ili prolaznik; stvar se događala na javnom mjestu pa je i tako bila svima vidljiva) uočio je „bliskost HDZ-a i Mihovilovića“ prilikom predizbornog okupljanja na pulskoj tržnici. Kako se „uočava bliskost“? Pa to se ne može baš sakriti, odala ih je ako ništa drugo neverbalna komunikacija. Ako su se na tržnici držali „blisko“, što bi tek bilo u nekom privatnom prostoru, želimo li to uopće zamišljati? Očito je da je ta bliskost prelazila sve granice kurtoazije i dobrog ukusa, i da nije stalo na pristojnom pozdravljanju.

Ovaj, da citiramo autora, „ménage à trois“ (ne zaboravimo da „bliskost“ uključuje i Miletića) odlično se vidi po predizbornom plakatiranju: premda svi ovi akteri javnosti ne žele dati do znanja da su međusobno povezani, ostavili su im na naistaknutijem mogućem mjestu, na jumbo plakatima u gradu Puli i po obilaznicama, svojevrsnu „šifru“ po kojoj mogu dekodirati generalnu ideju i slijediti je: tako su na jednom mjestu u Puli njihovi plakati zalijepljeni jedan do drugog, a na drugom je, da užas bude kompletniji, Mihovilovićev plakat ni manje ni više ispod reklame za Stanoinvest, što se kada čovjek gleda od vrha prema dnu, a bogme i obratno, sve spaja u istu sliku. Ovo je sve moguće jer je „Miletić je tijekom svoje vlasti u Puli Mihoviloviću godinama davao koncesije za najbolja plakatna mjesta“.

Kada se je ovo sve razjasnilo, i konačno se mi svi s Mihovilovićeve liste imamo suočiti s tim da iza nas stoje u Istri tradicionalno popularni fenomeni kao što su ustaše, HDZ, i građevinski lobi, ostaje još problem Klaudija Vitasovića. Taj je pobogu u IDS-u, a već iza sebe imamo pun autobus zakulisnih igrača, više ga nije moguće ugurati ni u prtljažni prostor. A ništa, uzdiše negdje sa stražnjeg sjedala Tomo Ustaša, dajte ga ovamo, coesistenza e convivenza.

O čemu se radi? Pa naravno da Miletić, kao neovisni koji zapravo zastupa HDZ, želi oživjeti „stari“, „nereformirani“ IDS, i da je sve to obračun između dviju struja IDS-a, od kojih se jedna zapravo pripojila HDZ-u a druga…s njima ne znamo što je jer plaćaju oglašavanje svoje predizborne kampanje na portalu gdje je objavljen tekst, tako da su amnestirani od ozbiljnije kritike.

Evo, ovo je bilo ukratko.

Naravno da izvorni tekst nije moguće demantirati nego samo potvrditi, jer sve sjeda na svoje mjesto. Osim što tek sad vidim da mi je nekamo nestao Bojanić, premda je bio na početku. Ali novinarski dani su iza mene već prilično dugo, tako da mora biti i poneka rupa u tekstu.