Poznavao sam čovjeka

S kojim sam povremeno pio pivo

Sasvim čestit Rus

Zapravo ne Rus nego ruski Nijemac

Živio je sam iako nevoljno

S vremena na vrijeme si je priuštio

Neku skupu stvar

Flašu čuvenog vina ili ručni sat

Nije volio izbjeglice

Iako je i sam još kao dječak

Došao iz dalekog Kazahstana

Govorio je da nema mjesta za njih

Jer su tako drugačiji

Njemačka će propasti, govorio je

Iako nikad nije mogao “l” i “n”

Da izgovori drugačije nego ruski “lj” i “nj”

Znali smo se žestoko posvađati

Iznenada je umro sa 55

Budući ateista bio je spaljen

Ponekad se pitam

Da li njegov pepeo

Ima sad dovoljno prostora u vazduhu

Iznad njemačke domovine