Nije neka vijest. Danas je novi dan.

Do glasačkih kutija potegao je svaki drugi glasač. Pouzdaniji su oni koji su umrli, a da se itko jedva sjeća kada.

Naravno, može se reći da su oni koji su ostali kod kuće propustili šansu kakvu im daje demokracija i pravo im budi.

„Vaš glas! Dajte mi glas, za vaše se glasove borah!” – vapi rimski vojskovođa Koriolan u Shakespeareovoj tragediji. Da, dobro ste pročitali, on se bori za svoju stvar, a ta stvar nije karijera, zlato, nije ništa čime bi se moglo trgovati, već život sam. A taj se ne stavlja u promet samo tako. Uzgred, „Koriolan” – odigran pred Katedralom – ide u red posljednjih predstava Dubrovačkih ljetnih igara, dobre uspomene, ali uspomene, koje vrijedi pamtiti: režija Pjer Veček, naslovna uloga Bekim Fehmiu, 1986.)

Kao što je običavao, Bard našao je zaplet svoje tragedije u nekom povijesnom izvoru. On je naime, u vezi svojih tema, čitao sve do čega je mogao doći. Izbori su dakle već u njegovo doba bili vijest iz starine, starija neg’ je starost, kako bi rekao Držić.

Ničeg novog pod suncem.

Elektorat, sastojeći se od svakog drugog glasača (Koriolanu se radilo o SVAKOM glasu), odlučio je o dobitnicima i gubitnicima. Na svoj način odlučio je i drugi dio elektorata koji nije glasao.

Što li si misle oni koji su noćas gledali vatromete onih koji su slavili?

U redu, to je tako uvijek. I u zemljama s mnogo duljom parlamentarnom tradicijom, na izbore izađe uvijek tek dio elektorata. Oni koji ostaju kod kuće misle da njihov glas ništa ne bi promijenio. Rezultati su bolji za demokraciju, izlaznost je veća, u onim slučajevima kad se u izbornoj areni, koju se sada posipa novim pijeskom, suoče grupe i stranke uistinu bitno drugačijih

programa.

Jedva da se to kod nas ikada desilo.

Je li to onaj defekt demokracije na koji je mislio Churchill (koji je izgubio izbore nakon što je dobio rat!), rekavši da je ona samo relativno najbolji oblik vladavine, tojest zato što ništa bolje nije još izmišljeno?

Otud se moglo dogoditi da bez spomena vrijedne potpore, ostane stranka koja uistinu postavlja najbitnija pitanja – što ih svi drugi koji žude za političkim uspjehom („Vaš glas!, gospodo, dajte mi vaš glas, ja se za njih borah!” – prijevod „Koriolana” je onaj Milana Bogdanovića) – zaobilaze u velikom luku.

Zaobilaze u velikom luku? Dakako. Oni si misle: Nemojte po kapitalizmu, on je kod nas još beba!

Itd, itsl.

Danas je novi dan.

„Misli koje će promijeniti svijet dolaze na golubinjim nogama!”, pisao je Nietzsche u „Zaratustri”. No on je bio lud, a mi smo svi u glavi tako zdravi.

.

“Koriolan”, DLJI, 1986.