
Čitam, kao i uvijek sa zakašnjenjem ali mi se čini friškim kao hljeb oliti kruh iz pekarske peći na (zaboravljena) drva, da je i britanska vlada poslala upozorenje građanima (nikad ne znam je li to podrazumijeva i podanike Krune) da se pripreme1. Za šta? Zna se (ne znam kada, ali sam to ZNA SE negdje vidio na plakatima, izbornim, nije važno gdje, sve za turizma mi u Regionu prije ne znam koliko godina). Dakle za nedajbože – zna se u vezi s čim. Jednostavno, to je upozorenje Britancima: opasni su klimatski poremećaji (kojih i dosad bilo, opaska autora teksta), sajber napadi (kojih je i dosad bilo), pa raketni (kojih nije bilo po Ostrvu ali drugdje jeste) i oni…
Nuklearni.
Elem, treba napuniti ruksak koji je i ranac. Čime? Eh, ne mere sve (rekao bi Mujo iz viceva). Dakle, samo ponešto iz pretrpanog brodića konzumerističke svakodnevnice, kako bi i danas rekao Jerome K. Jerome (a o psu da se ni ne govori). Ali, to ponešto je relativno. Vrlo vrlo relativno.
Oprostite na digresiji, to jest mudrovanju koje slijedi. Pretjerujem li ako konstatujem: Istorija u Pokretu je prokletstvo svima koji sebi postavljaju pitanja o Istoj? Nisam siguran imam li tačan odgovor o svima, ali u svom, dakle pojedinačnom slučaju, sve na osnovu iskustva iz susreta sa drugima, znam: Bez pitanja se lakše živi. Treba li ikoga podsjećati da su to znali ne samo filozofi, pisci besmrtnih romana o djeci svoje epohe (koje su prokleto uvijek i naše), poneki pjesnik, već – prije svih – veliki komediografi. Vjerujem da je Kunderin koncept nepodnošljive lakoće postojanja, ostvaren u kontekstu češkog smisla za humor, nadživio period poslije pada Zida. Danas ga iščitavam kao njegovu moguću produženu poruku: Snađite se kako znate i umijete kako ćete bazične komponente komunističkog totalitarizma pronaći u prezentu, potom i uvidjeti njihovu ulogu u globalizmu i liberizmu. Svakom od nas, ti “pronalasci” neka budu po vlastitoj želji, naravno i prema vlastitoj dioptriji.
Lakoća je, ne zamjerite mi ni na ovom dodatku mojem mudrovanju na friulskom mi balkonu koji je okrenut i prema Zapadu a ne samo prema Regionu, sve što prihvaćamo bez napora. Misaonog. To dodajem, ne podcjenjujući eventualne čitaoce.
Elem, šta se preporučuje podanicima/građanima Kraljevstva koje ubjedljivo drži svjetski primat u rusofobiji (ne samo prema Emmanuelu Toddu već i prema britanskim istraživanjima). Jeste, ti savjeti slični su briselskim, o kojim sam već pisao na RGG. Istina, nadležni ministar britanski nije napravio nikakav video, nije se pojavio kao neki influenser s osmijehom od uha do uha, niti je vadio iz ranca preporučljive stvarce za 72 i koji sat više.
Sve u svemu, ni na Ostrvu ništa novo.
Preporučuju se: Baterija ili lampa na mehaničko navijanje, baklje i svijeće, mobilna baterija za punjenje mobilnog telefona, tranzistor (i što više rezervnih baterija takođe za medicinsku opremu), komplet prve pomoći i ostali artikli prve pomoći (od fklastera do zavoja, od pinceta do rastvora za ispiranje očiju, od antiseptika do termometra – nije naglašeno ali vjerujem da će se građani podanici prisjetiti da je riječ o onom starinskom, sa živom), dezinfekciona sredstva za ruke, vlažne maramice… Slijedi savjet za rezerve flaširane vode. Količina? Varijabilna. Vlada je konstatovala da stanovnici koriste koriste različite količine vode. (Ne znam šta bi na to rekao autor Guliverovih putovanja). Vlada podsjeća da Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje minimalno 2,5 do 3 litre vode za piće po osobi dnevno za preživljavanje. Dakle, 10 litara po osobi dnevno učiniće udobnijim sate i dane nakon katastrofe. Više vode, više zadovoljenja osnovih potreba za kuhanje i higijenu. Da ne zaboravim i ovo: Dodatna voda može biti potrebna za pravljenje hrane za bebe, takođe za medicinske aparate. Kad smo već kod beba, koje, ni krive ni dužne treba da istrpe Istoriju u Pokretu, za njih treba obezbijediti zalihe pelena i rezerve gotove hrane za koju ne treba prokuhati vodu. Dalje… Preporučena je hrana kojoj nije potrebno kuhanje kao što je konzervirano meso, voće ili povrće. Koliko? Vlada savjetuje: kao i u slučaju vode, zavisi od vas te od vaših okolnosti. Naravno, ne treba zaboraviti otvarač za konzerve. Ni hranu za kućne ljubimce.
Zašto je i ovaj kit farsa? Nakon one vrlo briselske i ova lakrdija je, naravno, vrlo britiš. Nema preporuke gdje boranija treba da bude u trenutku katastrofe, ali je The Telegraf početkom maja donio vijest da postoje bunkeri za vladu i kraljevsku porodicu). Važan dio lakrdije (s tim da ne bila farska) morao bi biti uvodni, trebalo bi da bude podsjećanje na Hirošimu, Nagasaki i Černobilj. Morao bi biti? Znam, to je već po sebi da se živ, po mogućnosti razuman insan zagrcne od smijeha. Nimalo zdravog, naravno.
Ali, podsjećanja su neugodna. I teška. (Meni je za ista krivac jedno davno, slučajno putovanje u Japan i posjeta gradovima atomske tragedije; evo, listam stare zabilješke, sa Lica Mjesta).
Prije 70 godina dva japanska grada su pogođena dvjema atomskim. Od mehaničkog i toplotnog udara u trenutku je stradalo ukupno oko 150.000 ljudi. Desetine hiljada su umrle kasnije, od posljedica radijacije. Te bombe (ne želim vas podsjećati na njihova crnosarkastična imena) imale su svega nekoliko desetina kilograma radioktivnih materijala (ona koja je bačena na Nagasaki zapravo samo šest). I ove, relativno male količine generisale su nekontrolisanu nuklearnu fisiju, koja proizvodi atomsku eksploziju. Udarni talas porušio je i betonske zgrade u radijusu od nekoliko stotina metara (o tradicionalnim japanskim da ne govorimo), infracrveno zračenje (poznato kao “bljesak”) uzrokovalo je požar zapaljivih materijala udaljenih i na desetine kilometara (užasno su impresivni otisci likova žrtava: na popločanom tlu – nekad ljudsko biće, najednom samo sjena), potom je sliedio pravi pljusak neutrona, beta i gama zraka, koji je nazvan i pravim efektom atomske bombe. Treba li govoriti o dugogodišnjem zračenju? O zagađenju vazduha, vode i tla? (A kad je riječ o vodi, u oba japanska grada Spomenici avgutovskim danima 1945 su u znaku vode: prije posljednjeg daha žrtve su prizivale vodu i majku).
Černobilj?
Treba li da trošim riječi? Zaboga, to je bilo prije svega trideset godina. Ako je osamdeset od katastrofe japanskih gradova “dovoljno” za zaborav činjenica, onda je katastrofalno da su izvjesnim velom zaborava, ne samo medijskim, obvijeni i černobiljski dani. I sve posljedice tih dana. Neuporediva za japanskom, černobiljska katastrofa, uzrokovana efektom nuklearnog ekspresnog lonca, čini se nije dovoljna da barem nas, koji se iste sjećaju ne samo kao godine straha i tjeskobe od zagađenih izvora hrane, pobudi na potrebu za upozorenjem mlađim generacijama koje imaju suženu percepciju o Temi. Naravno, ne samo njima već svima kojima je mogućnost nuklearnog rata i njegovih posljedica okean koji nam seže do koljena.
Nedavno je The Guardian (to je onaj nekad slobodarski list, sada ultraglobalistički ali mu se potkrade i nešto skoro intelektualno) objavio članak2 Zoe Williams na Temu.
„Nije baš da život imitira umjetnost“, kaže u članku Clare Birchall, profesorica savremene kulture na King’s Collegeu u Londonu, „već postoji određeni rekurzivni odnos između medija i života. Distopijski tropi i estetika odavno su se infiltrirali u stvarnost. Mnogi od onih koji se pripremaju za apokalipsu također vjeruju da su u egzistencijalnoj borbi sa zlim silama. Zombiji su samo djelimično metaforički“.
Od mene dosta.
Treba li da dodam kako onom spisku stvarčica za Dan poslije nedostaje jedna toljaga? Ona, Einsteinova. Za Četvrti svjetski rat. I brojne lokalne. Kao u filmu Ludi Maks.
Svejedno, ne zaboravimo otvarač za konzerve. I dodatnu vodu za kućne ljubimce.
1 https://www.google.it/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&ved=2ahUKEwjj1O768bONAxXz8bsIHS3SGnEQFnoECBYQAQ&url=https%3A%2F%2Fprepare.campaign.gov.uk%2F&usg=AOvVaw0uebhu9dMlNDxeQP5B4CYL&opi=89978449
2 https://www.google.it/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&ved=2ahUKEwjupYi68bONAxVw8bsIHU9WAnMQFnoECB8QAQ&url=https%3A%2F%2Fwww.theguardian.com%2Flifeandstyle%2F2025%2Fmay%2F20%2Fpeople-are-buying-crossbows-faster-than-id-like-how-prepping-went-mainstream-in-britain&usg=AOvVaw3sjpHOqoC4RvyEHTcP7Jk1&opi=89978449