Fragmenti iz dnevničkih bilješki

To danas nije javna tema, već privatna. Ljudi ne pričaju o tome kakva je bila politika prije četrdeset godina, već o tome kakav je bio život. Slučajno sam jutros bio u velikoj grupi gdje su pričali o ovom danu i o maršalu Titu. Nitko nije spomenuo da je bio autoritarni stranački vođa, ali nitko nije tvrdio ni da je bio demokrat. Politika se nije ni spominjala. Primjećujem da ne prave veliku razliku između vladavine jedne stranke i sadašnje vladavine jedne stranke. Bilo je ovako, uvijek će biti ovako, rekli su i time su skinuli pitanje s dnevnog reda. S druge strane, međusobno su se natjecali kako bi dokazali da su u Titovo vrijeme ljudi mogli sigurno ići kući nakon ponoći, nitko ga nije napadao. Ako je osoba bila bolesna, bila je na redu na vrijeme, nije bilo liste čekanja, liječnik u državnom zdravstvenom zavodu nije preporučio da ide u privatnu kliniku, gdje bi ga naravno operirao u kratkom roku. Nadređene nije trebalo poticati eurima. Također sam primijetio da iako je službena valuta dinar, valuta korupcije je euro. Nisam čuo da je netko od njih podmitio važnu osobu s tisuću i dvanaest stotina dinara, već sa 100 eura. U društvu su bila prisutna dva mlada čovjeka, i oni su također rekli isto. Nisam bio lijen i pitao sam ih: kako to znaju? Čuli smo to od roditelja i baka i djedova, koji su nas upozorili da to ne spominjemo puno u javnosti, samo među sobom, u grupi prijatelja. Dakle, dio naše prošlosti bio je zarobljen u privatnom životu.

(facebook)