Preminuo je još jedan legendarni ”šetač” s čuvenog Tobacco Roada gdje smo se susretali, prepoznavali i živjeli krajem sedamdesetih i kroz gotovo cijele osamdesete, Ivan Piko Stančić. To legendarno mjesto zagrebačke popularne kulture, arta, glazbe, poezije, teatra i književnosti, ustvari neformalni dnevni boravak generacije koja je stvarala svoj svijet, umjetnost i medije, sve je prazniji i prazniji jer ga njegovi heroji neminovno sve više napuštaju kako godine idu dalje. Sada je 74. godini, na Braču, preminuo Pio Stančić, umjetnik i glazbenik, eminencija koja je svojim radom i idejama pomogla da legendarni bendovi kao što su to Film, Idoli, Električni orgazam, Time, Prljavo kazalište i Psihomodo Pop budu to što jesu i što se zauvijek pamti. Gotovo je nemoguće nabrojati sve s kojima je Piko surađivao. Sad mi na pamet pada Drago Mlinarec, Grupa 220, Prljavo kazalište i Parni valjak, a toga zasigurno ima još. Godinama je radio u Centru za likovnu umjetnost na Rokovom perivoju kao učitelj slikanja, početkom dvijetisućitih dobiva i nagradu ”Stari mačak” za životno djelo. U to je vrijeme objavio i oproštajni singl “Zabriskie point/ groovin”. No, magija muzike nije ga napustila. Prije par godina Boro Radaković mi je rekao da vježbaju kao bend u kojem je Boro snažni vokal. Bend se zvao Bora Bora i zadržao je onaj stari naboj koji naš ‘Tobacco Road drži podalje od onog distopijskog o kojem piše američki pisac Erskine Preston Caldwell. Piko i njegova život i rad veliko je svjedočanstvo o pravu na utopiju , pobunu i njezine zvuke.