Gle, kad upalim telku ili krenem roštati po netu, vijestima itd. najbolje da zaklopim oči ili sve bacim u smeće i mob i tehnologiju i sve mašine kroz prozor!

Pa jebote jel ste vi normalni s čim nas zasipate, da ne živimo di živimo ispalo bi da smo pod opsadnim stanjem, lete nam bombe nad glavom, moramo tražiti zaklon, misliti o skloništima, prazniti trgovačke centre zatrpavati kuće zalihama i stvarima “za svaki slučaj”, opet udri po guznom papiru jer ako u glavi ne možemo počistiti govna bar možemo na guzici.

E sad, šlag na torti su reklame koje iskaču na sve strane na stranicama i mrežama ili na telki traju 15 minuta pa zaboraviš što si uopće gledao i to sve onako preko mrtvih, ranjenih, porušene zgrade, policija suzavci ili obiteljska ubojstva i samoubojstva i onda bum, reklama za tampone ili potenciju.

Pa zar ovi molitelji ne bi trebali moliti da to prestane, a ne za tamo ni sami ne znaju za što, da se nedaj Bože neka ne pojebe prije braka pa za lokot kao u 7. stoljeću.

Isusek im se u grobu prevrće ili ako već leta naokolo kao uskrsli ne vjeruje svojim očima jer sigurno to nije htio, niti prave bombe, niti medijske, a niti da žene drže lokot na pizdi. Pitaj Mariju Magdalenu, a i njegovu mamu.

I sad, kad sve baciš i pogasiš, a ono čuješ ptičice pjevaju, mace predu, psi klepeću, djeca se smiju, poneko vrišti ali nema veze, ljudi se cerekaju u obližnjem kafiću, neki žamor ćakula, pljuskaju valovi, negdje miris sijena, krava zamuče, ovce zableje, muzika u daljini, ljetne haljine, nožni prstići na sve strane, morske frizure, nadobudni tipovi, cicate mone itd., nigdje bombe jebote.

Dakle, pobacajmo taj medijski teror u smeće jer će nam eksplodirati u glavi.

Marija Štrajh