Bile su dvije opatice i jedna gospođa visoke dobi, teško se kretala. Tražile su da ih pustimo u galeriju, što obično ne radimo kad se postavlja izložba, ali inzistirale su, jedna od njih, nisam uspjela shvatiti koja, rođena je u Puli. Sa sobom su imale knjigu u kojoj su bile fotografije galerije Sveta srca u vrijeme dok je bila crkva, do kraja četrdesetih godina prošlog stoljeća. Nisu htjele ulaziti dublje u prostor da ne smetaju, s vrata su uspoređivale prošlost i sadašnjost, galeriju i crkvu. Istovremeno odlučne i osjetljive, prstom su na fotografiji pokazivale apsidu, a potom podizale glave, kako bi konstatirale da je pregrađena. Jako smo se slabo razmjele, navikla sam da Talijani brbljaju a ja im odgovorim tako da ponovim nešto od riječi koje su izgovorili, jezik ne govorim ali mi je u toj mjeri blizak. Ali one su bile previše šutljive, nisu mi dale te jezične ljestve s kojima onda mogu raspolagati.
Na odlasku su mi dale svetu sličicu. To je zbog toga što je taj minimalni napor, da im omogućim da vide crkvu-galeriju, premda je meni uzeo svega nekoliko minuta, za njih bio upravo nesrazmjerno tom mom malom ili nikakvom naporu emocionalno važan. Na vjerskoj sličici je dio pulske povijesti koji iznimno slabo poznajemo, sestra Tarsilla Osti bila je redovnica Presvetog Srca Isusova i Marijina, radila je u pulskoj Mornaričkoj bolnici, a ova je galerija bila njezina crkva, stanovala u samostanu odmah pored koji je danas škola. Kasnije, kada su opatice napustile crkvu i otišle u Italiju, vodila je bolnicu u Kampaniji. Krajem osamdesetih prošlog stoljeća pokrenut je kanonski postupak za njezino proglašavanje sveticom, 2008. papa Benedikt VI. uzdigao ju je u rang prečasnih sluga Božjih. Prva je žena iz Istre koja je postigla tu čast, ne znam je li jedina.
Da im nismo dopustili da uđu u galeriju, da smo se slijepo držali pravila, odvojili bismo život od umjetnosti i umjetnost od života. Život bi se još nekako mogao nastaviti u takvim okolonostima. Umjetnost zapravo ne bi, ona u tom slučaju postaje sterilna i uzaludna.
Sličicu sam stavila u novčanik. Nisam religiozna, ali o tome se ni ne radi.
radio gornji grad 
