.
fotografija mijo vesović
.
Koautorska
.
Na glavu, na lijes, na vrata, na stol,
lovorov, ružin, Prešernov, ma, čiji.
Izbjegni vijenac, pusti protokol,
naklon do poda, pljesak mimikriji.
.
Zahtijevam vjernost, labilnih i lakih,
putenu privlačnost svile i pliša.
Zazivanje smisla uz note i stih,
kroz Bowiea, Cavea i Ivaniša.
.
A u sanak kuca svjedok prošlosti,
nudist bačen u želučanu slinu.
Izlazim na tren, nek’ mi oprosti,
nisam spremna za tu pomrčinu.
.
Stvarnost se čudi, iz potaje motri
protagoniste na klimavoj smotri.
.
Protagoniste na klimavoj smotri
katkad hranim, rijetko zalijevam,
molim vidara da taj čin razmotri.
Da l’ sam stvarno svjesna ako zijevam.
.
“Proći će i ovo, što biste htjeli,
sunčani se dan ukazuje svima.
Malo ste u oblacima zapeli,
to je u skladu s očekivanjima.”
.
Govori vidar dok istinu čeka,
dobro naplaćuje svoje strpljenje.
Priznam, za odlaske nema lijeka,
.
uzmite melem za raspoloženje.
Tromost se smješka, u glib me uvlači,
opet sam njena, ne mogu izaći.
.
Opet sam njena, ne mogu izaći
iz lokve straha u more slobode.
Uz nju se život nekako provlači,
nisam mu draga kad nam ona ode.
.
Hoće l’ bit sretan u obilju sjete,
u krilu usamljenog voajera,
u kom drhti znatiželjno dijete,
van bi, ali je loša atmosfera.
.
Sklonost takve vrste nije tako česta,
zabranjen korak posrče na ravnom.
Mogla bih se odjavit iz protesta,
.
ne znam gdje sam prijavljena uglavnom.
Svuda ona stara, no nigdje prava,
nečija ruka opet me sprječava.
Nečija ruka opet me sprječava,
da se predam i upoznam burlesku,
ispustim vrisak koji užasava,
u striptiz baru, povjerujem pljesku
.
Pa kad se kroz pjesmu skidam bez srama,
stavljam na kocku svoj skriveni svijet,
neka to bude s drag kraljicama,
zbiljska radost za totalni preokret.
.
U ćošku krutost, nije snoviđenje,
uvijek se šulja, pa naglo skoči.
Pokazuje nalog za uhićenje.
.
Oprostite, molim, mogu li proći,
pristojno pita, dok mi lomi kosti
I vraća u rijeku osrednjosti.
radio gornji grad 
