Nitko se, pri zdravoj pameti, nadam se, ne bi usudio reći da je zločin u Srebrenici, u kojoj je pobijeno 8.000 ljudi, bio opravdan zato što su to bili muslimani, a počinitelji kršćani. Ali u Gazi, u kojoj je dosad pobijeno 50.000 ljudi (and counting!) mnogi naši pametnjakovići – kao: “desničari”, svim zakonima i moralu unatoč, misle da se tako brani “Zapadna civilizacija”. I da ako treba ponoviti Gazu, negdje drugdje, nek’ bude.

Čudno su mi oni, ipak. Pa zar nismo i mi pred 30 godina imali istu stvar na svom terenu? Da se jedna “regionalna sila”, s trećom najjačom europskom vojskom, opet: svim zakonima i moralu unatoč, odlučila pokoriti i pobiti svoje vojno nesumjerljivo slabije susjede i bivše sugrađane? Nismo li zazivali tu Europu, u ime morala i pravde? Tada su čak i Ameri odlučili zaustaviti takvu “silu”, i čak, na opće čuđenje – priznati “muslimansko” Kosovo.

Ne proizlazi li naša podrška Ukrajincima iz istog izvora, iz zakona i tzv. morala? Iz ideje da ljudi samostalno mogu odlučivati o tome kakvu vlast žele u svojoj suverenoj državi, i da im je ne kroji neki vanjski hegemon? Ali ne: naši pametnjakovići zaključuju da je u jednom slučaju opravdano zagovarati zakone i štititi slabije od “hegemona”, a u drugome da je posve legitimno i moralno opravdavati sve nezakonite i nemoralne postupke hegemona, (u ime “samoobrane”), pa čak se i podsmijavati žrtvama. OK, ima među njima i onih koji misle da je “jači-kvači” uvijek u redu, i da je otpor hegemonu uvijek besmislen.

Čudno je to, nije li? Čini se da je to slika tzv. Zapada danas. Čini se da je to slika i naše sve rasprostranjenije budalaštine.

Postoji jedno objašnjenje za te budalaštine, a rijetko se izrijekom spominje. Ako je taj hegemon koji maltretira svoje susjede (zemlje), tako ide ta neizražena ideologija, superioran – recimo vojno, ili po broju Nobelovih nagrada, onda je ta stvar, naime genocid nad susjedima, kao – u redu. Dreckarbeit. Ali smijem li priupitati te naše tobože “desne” pametnjakoviće, bi li im se činilo u redu da neka nama susjedna superiorna sila (recimo: čisto civilizacijski), recimo Italija, jednoga dana, ne daj bože, krene na Hrvatsku, s izlikom da je u Dalmaciji bilo Rimsko carstvo, ili Venecija, čiji su oni baštinici, ili recimo Mađari, s izlikom da je lijepa naša bila njihova od 12. stoljeća sve do 20.-og, i još k tome s “argumentom” da imamo nuklearna postrojenja u Krškom, pa bismo ipso facto mogli prije ili kasnije napraviti i atomsku bombu, pa nas treba preventivno pobiti, bi li im se takva filozofija naših susjeda svidjela? (A ima među tim susjedima i takvih!) Bi li je i tada opravdavali?

Ja ne bih volio da me se proglasi teroristom, ma kakvu vlast izabrali i imali u tom trenutku, i ma koliko blesav (nerazvijen, primitivan) bio u odnosu na njih. Ne bih volio da mi jednoga dana “preventivno” eksplodira telefon, da mi gađaju gradove, ili da ih sravne sa zemljom, i napokon da me ostave gladnoga i skinu snajperom ili granatom dok tražim kruh i vodu.

Correct me if I am wrong! (Pitam za prijatelja.)

Facebook)