Vruće, vruće, k’o u preši, muzikom se nježnom tješim,

U škulji se mračnoj smotam, lanac briga da zalotam.

Crta crti razlog daje, stih na stihu dok ustraje.

Život je k’o suha grana, na njoj gnijezdo artizana.

Život je k’o šaren kotač, pjesnik pređe je premotač.

Tuđe rime čita, brsti, raduje se svojoj vrsti.

Na nevježu se spotakne, pa prijekor ko Gavran grakne:

“Tu meštrija ne prodiše, nikad više, nikad više!”

Vruće, vruće, sve kipuće; lopovi i raspikuće.

Teror njuški sa svih strana iz novina i ekrana.

Snijet i korov, mnogo plijeve, dok magare tupo reve.

Što razina je i klasa, to ne mari lijena masa:

Po kamenju pete brusi, a na šanku runde trusi.

Ni briga me za to nije, kraljić se u uhu skrije,

Pjeva vižu s gornjih strana, gdje je voda razigrana:

Mura k Dravi nosi strofe, uz lugove i farofe.*

Vruće, vruće, svud sparina, gori ulje ružmarina.

Vruće fakat kak je v Peklu, Miško*riše Raj na steklu.

Propast se sve bliže smica, tristo vojni, crna kmica.

Čovek bil bi broj bez lica, želva, puž i gusenica.

Naginjem se nad prazninom, srce hlepi za Istinom.

Daleko su zemlje naše, svježe misli za ispaše;

Peti kotač nisam nikom, vrtim trnjem i šibikom.

Spi mi mirno, zlato moje, med žive nas već ne broje.

_____________________________________