
slikovnost umberto bochchoni
KUĆA ZA LJUBAV
.
ovih dana vrelih ljubavi u tački ključanja
satima živim u raznim kućama
velikim sa sredjenim dvorištima što se šepure van grada
pravim im mesta u oku
ljubičasti krov montažerke u san mi se uselio
sa sve šumom koja pazi na njegov mir i dvoje skruženih ljubavnika
u materici strasti braneći se od bolesnih pogleda
ludih kreatura i frizura kao kacigama nad znojnim nosnicama
i zgužvanim podbratkom koji živi tudje živote
na dva dana preselila sam se u ljuljašku ispred prizemnice
da pijem limunadu i gledam kojom brzinom raste pitoma nana
dok mi moj parnjak poljupcima u oči
govori kako je sve što činimo nevažno spram pet minuta jednjenja
doživela sam starost u kući u centru grada sa starinskim prozorima
naviklih na zvuk umornog tramvaja u prvim jutarnjim satima
mirišući na hrskavu koricu peciva tek izvadjenog iz pećnice
pa sam se namah podmladila i trčala za gologuzim detetom
da ga uhvatim da se brčkamo u bazenu zajedno sa patkama
a očka nas je povremeno prskao crevom dok je zalivao cveće
odličan srneći gulaš služim gostima
polegalim po travi posle kupanja u zapadnoj reci baroknog miljea
eno ih još ližu prste čekajući da isečem tortu na tri sprata penastu i belu
on i ja pustili smo vrbe da spuste svoje umorne ruke
na naš krevet posut laticama ruža
u sobi koja ume da prećuti od radoznalih koliko smo zanemli
od sna i onoga što se tamo dešava u prstenu dahova toplih poput
kopaoničke jutarnje varenike spremne za čobanče
prselila sam se u predvečerje na balkon grada gde je moja ljubav odrastala u samoći biblioteke sa zatvorenim škurama
i pronašla me još tada u knjizi sreća mladog vertera ne pristajući na kraj kakav je u njoj prosviran
negde u srednjim godinama uselih se posle dužeg putovanja
u nasledjenu kuću čiju kapiju čuvaju dve gole izvajane žene
koje sipaju vodu iz krčaga na svakog ko preskoči liniju radoznalosti
za naš teško stečeni magijom zaštićen svet
i nisam se umorila od seljenja
i nisam birala mnogo pravu postaju
i nisam šaputala sebi u bradu ništa što liči na čoveka bez strpljenja
samo sam bliskome rekla
ne tražimo mi kuću mili
kuća će naći nas